Već dugo odgađam napisati nešto o trećem porodu jer stalno smišljam što uopće napisati. Treći porod prošao mi je kao u filmu i sve kao da se događalo nekom drugom, a ne meni. Nakon dugih devet mjeseci trudnoće napokon je došao i taj dugo očekivani dan poroda. Trudovi su počeli oko 6 sati navečer upravo kad se muž spremao ići kod bake i djeda po djecu koja su bila tamo na praznicima dva dana. Upravo su taj dan poželjeli ići kući pa je muž nakon napornog dana na poslu krenuo put Koprivnice (udaljene sat vremena vožnje od Čakovca). Prije nego je otišao krenuli su polagani trudovi no bili su uistinu lagani. Kad su se vratili oko 8 sati muž i ja još smo popili kavu na našoj terasi, pročitali djeci slikovnice te ih okupali. Željela sam ih zadržati što duže budne za slučaj da muž i ja moramo po noći u bolnicu jer sam se željela osigurati da će spavati cijelu noć. No unatoč svemu bila sam sigurna da prije jutra neću ići u bolnicu i da još stignemo javiti baki u Koprivnicu da krene do nas kako bi pripazila djecu. Ivonu smo već unaprijed pripremili na mogućnost da se ujutro probudi i da nas nema te je uputili što sve treba napraviti. Oko 23 sata smo stavili djecu na spavanje te sam još oprala i stavila sušiti veš. Nakon tuširanja muž je već bio zabrinut te je htio ići u bolnicu no ja sam ga uvjeravala kako još nije vrijeme. Legli smo na spavanje oko ponoći te sam se oko 1 sat ujutro digla i ipak odlučila krenuti u bolnicu kako bi mi stigli dati klistir i da porod protekne polako i bez ikakve žurbe. Kad smo stigli u bolnicu babica me pregledala i rekla da ću roditi jako brzo na što sam se ja samo nasmijala i rekla da to još nisu oni pravi trudovi koji trebaju biti kod izgona djeteta. Kad me doktorica pregledala i probušila vodenjak brzo su me otpremili u rađaonu i na licima sam im vidjela da je krajnji čas no jednostavno sam mislila da to još nije to. Zabrinuto sam pitala da li će mi stići dati klistir na što je babica odgovorila da je prekasno i da klistir nije potreban. Sve je djelovalo tako polagano, bolovi su bili slabi i kad su me stavili na stol pitala sam da li mogu malo na pilates loptu jer ne bi tu sad ležala satima. Babica je rekla da rađam i da je kasno za pilates loptu. Rekla je da stisnem i kod prvog pokušaja nisam uspjela. Dali su mi drip i nakon minutu dvije (nisam sigurna da li je drip uopće stigao djelovati) rekli da probam stisnuti još jednom. Kod prvog stiska izašla je glavica, kod drugog 
cijelo tijelo i naša Hana ugledala je svjetlo dana. Kad sam prvi put legla na stol vidjela sam da je 2:10, a rodila sam u 2:25. Porod je trajao 15 minuta! Željela sam probati treći put roditi na stolčiću no nisam se ni snašla i zaboravila sam uopće pitati. Ovakav brzi porod ni muž ni ja nismo očekivali. Pogledali smo se i nismo trebali reći ni riječi. Pogledi su nam govorili: „To je to? Nemoguće!!!“ Nakon dva uistinu duga poroda naša Hana došla je na svijet polako, sigurno i bezbolno. Takva je i danas pa ako je suditi prema karakteru i porođajima mogla bi tvrditi da dijete od samog početka svojim dolaskom na svijet pokazuje kakav je karakter. Moje prvo dijete, šestogodišnja Ivona došla je na svijet na isti način kao što i danas radi sve što radi: s puno galame, vike. Nestrpljivost je i danas njena glavna osobina, a sve što radi radi s onim nekim posebnim žarom. Od početka trudova s njom do samog poroda prošla su 23 sata, a zadnjih par sati je bilo žestoko i jako bolno. Na kraju nisam uspjela stisnuti je i već su babice bile zabrinute što traje toliko dugo i tako boli. Vid, moje drugo dijete rodilo se na zadak, a i danas često malo zakomplicira stvari nakon čega sve što učini učini savršeno. No uvijek je potrebno malo pregovaranja. Hana je smirena i strpljiva beba i upravo je na takav način došla na svijet. Jedne tople ljetne noći odlučila je ugledati svjetlo dana bez da se oko toga radi neka velika strka. Hvala joj na svemu jer ona je uistinu beba u kojoj je lako uživati i kakvu je lako voljeti.
I ne smijem zaobraviti zahvaliti se svom dragom mužu što mi je i treći put bio velika podrška i podijelio sa mnom prekrasan trenutak rođenja djeteta.
