Tag: sveti Nikola

Sigurno ste već u svoje prozore stavili čizmice kako bi vam Sveti Nikola ostavio neku sitnicu. Svake godine se trudim nekako obilježiti s djecom ovaj blagdan te sami radimo čizmice. Cijena kupljenih čizmica koje vas vrebaju iz svakog samoposluživanja je uistinu smiješna, ali odupirem se tome da je jednostavno kupim i riješim se muke. Ove godine mi je bilo posebno teško išta napraviti jer je Hana tek 5,5 mjeseci, nosić joj curi i stalno je bila na rukama. No nekako smo uspjeli napraviti bar nešto. Uzela sam umjetnu kožu te su klinci penkalom nacrtali obrise čizmice. Izrezala sam ih te zaklamala klamericom. Klinci su uzeli aluminijsku foliju te radili male kuglice koje smo onda lijepili na čizmice ne bi li ih ukrasili. Bili su zadovoljni i mislim da je to ispunilo njihova očekivanja o izradi čizmica iako sam ja ostala pomalo razočarana. Mislim da se svake godine više potrudim no obećajem da ću slijedeće godine nadoknaditi propušteno…

Djeca svake godine sa osobitim veseljem čekaju Svetog Nikolu. No da li ste im ikad ispričali tko je zapravo bio Nikola? Da li i sami znate priču o danas toliko omiljenom svecu?

Nikola je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji. Njegovi roditelji dugo vremena nisu mogli imati dijete pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po svom stricu biskupu. Nažalost, Nikolini roditelji su ubrzo umrli te je Nikola ostao sam.

Postao je svećenik želeći pomagati ljudima te širiti ljubav i dobrotu. Biskup je postao ne baš svojom voljom jer je bio vrlo skroman i nije se volio isticati. Živio je samačkim životom, dane provodio pomažući onima kojima je pomoć bila potrebna. Nikada nije jeo meso, jaja ili pio mlijeko. Jeo je samo povrće te je često postio. Dane je provodio moleći, a nosio je staru, podrapanu odjeću te je spavao na ležaju od lišća. Bio je jako skroman što je vrlina koju bi u današnje vrijeme trebalo više cijeniti.

Prema narodnom vjerovanju mogao je smiriti uzburkano more te je zato zaštitnik mornara. Jednom je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga zato i nazivamo zaštitnikom djece.

Borio se protiv nepravde, a za pravdu, ljubav i dobrotu. Umire 6. prosinca 327. godine. Pokopan je u Mirni gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Beri.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija nastala je zbog jedne legende koja će sigurno biti jako zanimljiva djeci.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek koji je nekad bio jako bogat, ali je izgubivši carsku službu izgubio i sav imutak. Imao je tri kćeri, koje bi mogao udati da je imao miraza. Nesretni otac odlučio je trgovati i zaraditi koristeći ljepotu i mladost svojih kćeri. One su se molile Bogu da ih izbavi iz te grozne situacije u koju ih je doveo njihov vlastiti otac.

Sveti Nikola saznao je za nesavjesnog oca te je skrivajući se odnio mu vrećicu zlatnika s kojom je ovaj udao svoju prvu kćer. Nikola je to ponovio još jednom. No kad je treći put pokušao odnijeti vrećicu zlatnika kako bi otac mogao udati i svoju treću kćer, otac djevojaka odlučio ga je sačekati. Jedan kraj priče govori kako ga je ovaj pričekao i vidio da je dobrotvor ustvari Nikola te je vijest razglasio po cijelom selu. Drugi kraj priče govori kako je Nikola vidio da ga otac djevojaka čeka u zasjedi te se popeo na krov kuće i ubacio vrećicu sa zlatnicima kroz dimnjak. Kako su se u ognjištu sušile čarape, vrećica je pala baš u njih. Zato danas djeca ostavljaju svoje čarape ili čizmice kako bi ih Sveti Nikola darivao ako su bili dobri.

Podijeli sa Facebook prijateljima