Ljudevit Bauer; Školska knjiga 1990.; Zagreb
U Bukovoj šumi živio je stari medvjed Bruno sa svoja tri sina. Sada je Bruno već star i neophodna mu je pomoć njegovih sinova. Najstariji sin Bukalo bio je vrstan ribolovac koji bi lovio ribu vlastitim šapama i njome opskrbljivao svog oca i braću. Srednji sin bio je Mrgud i bio je izuzetno spretan u prikupljanju meda. Uvijek bi kući donosio puno meda kojeg bi se zajedno s svojim ocem i braćom prenajeo. najmlađi sin Bero nije znao ni loviti ribe ni skupljati med ali je bio pametan i dobar. Uvijek bi odlazio u duge šetnje prirodom i kad bi se vratio kući uveseljavao bi svoju obitelj pričama o dogodovštinama. Tako su zajedno živjeli svi medvjedi dok se jednog dana Bukalu nije dogodila nesreća na ribolovu i ozlijedio je šapu. Sada više nije mogao loviti ribu za svoju obitelj. Uskoro se nesreća dogodila i Mrgudu. Naime tražeći med, naišao je na ljute pčele koje su ga izbole po njuški. Zato sada više nije mogao donositi kući med. Tako su čekajući da jednom ozdravi šapa a drugom njuška jednog dana našli gitaru i donijeli je kući. Čim je kući stigao najmlađi sin Bero uzeo je u ruke gitaru i zasvirao tako lijepo da su svi ušutjeli. Sa svih strana šume došle su sve životinje slušati Beru kako svira. Životinje su tako uživale u svirci da su same od sebe za nagradu Beri donosile meda i ribe koliko god je htio. Ovako je Bero pokazao da svako ima svoj talent i svako je u nečemu dobar. On je, iako nije bio ni za lov ribe ni vješt u skupljanju pčela ipak na neki način drugima činio dobro i bio im od koristi.
