Ove nedjelje prijepodne moj muž je predložio da posjetimo seoski turizam Goričanec. Prvo sam bila skeptična jer kad nekamo krenem u nedjelju prijepodne, onda mi se sve zakomplicira. Dio ručka moram složiti odmah (obično juhu da imam što dati djeci kad dođemo doma gladni), a onda umorna na brzinu slagati ostatak ručka. No drago mi je da me je nagovorio. Nismo bili tamo od prošle godine i djeca su se jako razveselila kad su čula da ćemo ići. Brzo su spremali lopte jer znaju da tamo ima puuuno mjesta za igru i puno zelene trave po kojoj mogu nesmetano trčati.
Kad smo stigli, ugodno smo se iznenadili. Kao i svaki put kad stignemo, na Goričancu je nešto novo. Ovog puta je to prekrasan drveni vrtuljak za djecu.
