Ne znam gdje sam to čula ili pročitala, ali netko je rekao da kad je riječ o djeci, kao i burzi, prethodni događaji nikad nisu jamstvo budućih rezultata. Eto, roditelji dragi, naše današnje teme. Sve što radite i što želite je sigurnost da ćete od svog djeteta napraviti čovjeka, ali to ne ide tako. Zapravo to nije vaš posao, ali dobro, ako baš hoćete misiju nastojte da vaši ciljevi ne budu prepreka djetetovim mogućnostima. Bez zamjere, ne znate vi što je najbolje za vaše dijete, iako imate najbolje namjere.. Sve je dobro ako kao roditelji ne pretjerujmo sa očekivanjima i poticanjem, kao ni sa kritikama i pritiscima, samo je to teško postići. Pogledamo li sami sebe vidjeti ćemo što je nesavršenost na svijetu, pa odakle nam onda pravo da za djecu postavljamo( pre)visoke kriterije? Logika da što više tražimo to ćemo više i dobiti u ovom slučaju često dovodi do patnje koja se teško može ukloniti, čak i uz stručnu pomoć. Ne trebamo najbolje dijete na svijetu, dobro je i dragocjeno dijete takvo kakvo je. Ili stvarno mislite da zaslužujete najbolje, pa vas ljuti i razočarava što nije tako? Ne budite djetinjasti, odrastite malo. Veliki dio odgojnih propusta pa i prave štete nastaje zbog roditeljskih pretjeranih očekivanja i uznemirenosti koju takav pritisak proizvodi i kod roditelja i kod djeteta. Kako da dijete odradi stvari ako se vi neprestano uzrujavate i vrebate na njega poput kobre? Radili vi to tiranski autoritarno ili suptilno liberalno dijete osjeća svoju nesavršenost i neuspješnost, zna kad ne ispunjava vaša očekivanja. Ako ih ispunjava i dobiva obilne potkrepe u vidu odobravanja, nagrada, čak i obožavanja, vaša očekivanja i kriteriji mogu s godinama odrastanja postati breme koje dijete sve teže nosi, a kako vrijeme prolazi račun će doći na naplatu, s ogromnom kamatom. Pa će se tako, na primjer, vaš svestrani sportaš, muzičar, učenik, ili što već vaše uzorno dijete jest, naći u pobuni i krizi. Kad tad će dijete, malo ili veliko, čak i kad je već odraslo, pa i kronološki staro (častim i vas nazivom djeteta) preispitati tko je i što je. I tako više puta u životu. Ako je u pitanju duševno zdrava osoba koja treba i može naći sama sebe i izgrađuje se kroz svoj vlastiti život, ona će to činiti slušajući i ne slušajući na tom putu vlastite roditelje. Tako je to. Djeca nisu proizvod svojih roditelja.
Tag: roditelji
Djeca imaju svoj put
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag najbolje za vaše dijete, roditelji
Comments Off on Djeca imaju svoj put
Odgovornost roditelja prema djeci
Sjećate se da sam prošli put sugerirala sliku žednoga u pustinji koji svoju fatamorganu doživljava kao spas, uspoređujući je sa idejom frustriranog i tjeskobnog čovjeka koji bi u ulozi roditelja zahvaljujući svojoj divnoj djeci našao utočište od svega lošega… a tamo utočišta nema… Odgoj djece samo se na trenutke pokazuje kao jednostavan i očaravajući posao, većini odraslih je vrlo naporno i jedva se uspijevaju raspostrijeti po svim ulogama i obavezama koje imaju u svom životu. Pošto im se čini prilično razumna ideja da su kao roditelji dužni svoju djecu navesti da se ponašaju na pravilan način, da imaju ispravne životne vrijednosti, navike, stavove i da se dobro osjećaju, roditelji se mahom bace na posao da sve gore navedeno i postignu. I ja sam prošli put ponavljala kako su roditelji odgovorni, sjećate se. Da, ali roditelji su odgovorni za sebe, a ne za djecu. Gore postavljeni cilj trebaju postići djeca, a ne roditelji. Kako to mislim? Pa ne žive roditelji živote svoje djece da bi oni sami trebali odgovarati za probleme koji nastaju u tim životima. Djeca su samo na samom početku života posve ovisna o odraslima, ali vrlo brzo pokazuju interes za okolinu i postupno stječu kompetencije potrebne za život. Roditelji imaju odgovornost prema djeci u smislu putokaza, primjera i smirenih pouzdanih autoriteta koji mogu pomoći ako je to potrebno. Roditelji nisu odgovorni za djecu u smislu odrađivanja stvari umjesto djece i sprečavanja djece da pogriješe ili da osjete emocionalnu bol, ne trebaju ih štititi od života samog. Djeca ionako misle svojom glavom, biraju kako se osjećaju i kako se ponašaju, a to se roditeljima uopće ne mora sviđati. Mi odrasli imamo dovoljno iskustva da često unaprijed znamo što je dobro a što nije dobro, ali klinci ponekad idu glavom kroz zid. Vidim da vas zabrinjava smjer kojim sam krenula. Bojite se da ću reći da ih trebate pustiti da pogriješe. Na greškama se uči, kaže stara mudrost, ali vi ne biste htjeli da to vrijedi za vašu djecu. Užasava vas mogućnost da pustite svoje dijete iako znate da je na krivom putu, a vi ste zaduženi za njegovu dobrobit. Razumijem vas i kao majka i kao psihologinja. U obje te uloge često sam proživljavala duboku zabrinutost za dobrobit osobe koja me ne sluša, a ja joj nudim rješenje. Jedino što u toj situaciji mogu je da ostanem mirna i ozbiljna u nadi da će druga strana dobro promisliti o svojim potezima. Ako odluči postupiti po svome preostaje mi da joj pomognem kod eventualnih loših posljedica. Užasnuti ste čitajući ovo? Možda još niste doživjeli da dijete stvarno postupa onako kako vi ne odobravate. Naravno, vi mu možete zabraniti, možete ga kazniti, možete ga staviti u kućni pritvor, stvari mogu ostati u vašim rukama. Prividno i privremeno. Kad tad će se dijete otrgnuti s lanca, a tad bi zbilja moglo biti opasno….
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag emocionalna bol, odgoj djece, roditelji
Comments Off on Odgovornost roditelja prema djeci
Roditeljstvo u krizi
Piše mr. Jelena Klinčević, spec. kliničke psihologije
Stalno slušam ljude koji se osjećaju bespomoćno i neadekvatno u svojoj koži, kao da ih život razapinje na sve strane a oni nikako da pronađu mjerilo u kojem bi ga lakše organizirali i podnosili… Kao roditelji smo pogotovo na kliskom terenu, jer je naš najvažniji životni zadatak – da podignemo i u svijet pošaljemo vlastitu djecu, danas teži nego ikada prije. Prečesto smo kao roditelji bespomoćni, razapeti, ugroženi, nesnalažljivi i nesigurni, puni tjeskobe. Većina roditelja barem povremeno pati od mučnog osjećaja neadekvatnosti, osjećaja da nitko ne razumije njihov jad i razočaranost, a ako to ipak pokušaju nekome povjeriti nailaze na neodobravanje ili mudrovanje, instant savjetovanje kako da riješe ili zaobiđu neke probleme, nakon čega su još jadniji i nemoćniji. Sve što čuju već su i sami pokušali ili im zvuči posve neprihvatljivo, pa su još više zbunjeni. Kako drugima uspijeva a meni ne?! Da, možda imate dojam da je tuđe roditeljstvo lakše od vašeg, ali to je najčešće zato što ste previše opterećeni vlastitim problemima, a možda i zato što se mnogi oko vas pretvaraju kako njima sve polazi za rukom. Čovjek pomalo gubi nadu da su povjerljivi razgovori mogući u stvarnom životu, polako ćemo postati poput Amerikanaca iz ovih novijih filmova (ah, jučer sam gledala jedan takav), koji svi odreda imaju svoje bračne ili osobne savjetnike i psihiće…Nije da se baš ja koja sam i sama takve profesije zbog toga bunim, ali nemojmo ljudi dragi pretjerivati, iskreni i otvoreni razgovori sa bliskim osobama su nezamjenjivi i na nama je da pronađemo neke ljude oko sebe s kojima su oni još uvijek mogući. Tek ako ih ne nađete, potražite pomoć stručnih savjetovatelja i psihoterapeuta, ali nemojte čekati prave velike probleme i poremećaje kad su stručnjaci neizbježni. Bolje je probleme prevenirati i savjetovati se na vrijeme… Jedna je od poruka koja se provlači kroz moje tekstove okrenuta stalnom apelu na svakog od nas da se brine sam za sebe i vlastitu psihičku prilagodbu. To se čini jasno i logično. A ipak u životu, a pogotovo u praktičnom radu stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem, stalno srećemo ljude koji svoje vlastito stanje i probleme zanemaruju ili negiraju. Kod roditelja koji su nezadovoljni i iscrpljeni, tjeskobni i zabrinuti, ali to ne rješavaju, uočavam da bi svi oni u pravilu htjeli da su im djeca dobra i odgovorna, da barem s njima nemaju problema… Eh, dragi moji nezadovoljnici koji ste u roditeljstvu htjeli naći oazu svog duševnog mira, slični ste ožednjelome u pustinji koji halucinira… U svemu, pa i u roditeljstvu, prvo morate poći od sebe i vlastitih problema. Ako prejako reagirate na sve one situacije koje nazivamo odgojnim problemima, bit će da sami sa sobom niste dobro. Ne, nisu djeca kriva. Vi imate odgovornost. To ste već znali, ali vrijedi ponoviti, zar ne?
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag psihoterapeut, roditelji, roditeljstvo
Comments Off on Roditeljstvo u krizi
Brak i djeca
Da bi djeca bila opuštena i dobro napredovala, moraju vidjeti skladan i čvrst bračni odnos. Kao i svaki drugi, bračni odnos treba njegovati i održavati jer je on kao i biljka, ako se o njemu ne brinemo, može uvenuti. Jednako je loše ako roditelji zapuštaju svoju djecu kao i prevelika povezanost djece i roditelja. Partner mora biti na prvom mjestu.
Rubrika naše odgojne metode, Odgoj
Tag bračni odnos, brak, obitelj, odvajanje, roditelji
Comments Off on Brak i djeca
Deset dječjih zapovijedi roditeljima
- Moje su ruke male; molim vas ne tražite savršenstvo kadgod namještam krevet, crtam ili bacam loptu. Moje su noge kratke; molim vas usporite kako bih mogla ići u korak s vama.
- Moje oči, za razliku od vaših, nisu vidjele svijeta; molim vas dopustite mi da uz vašu zaštitu istražujem: nemojte me neprestano sputavati.
- Kućnih poslova će uvijek biti. Ja sam malena samo kratko vrijeme – molim vas uzmite si vremena da me poučite o ovom čudesnom svijetu. Činite to rado.
- Moji su osjećaji krhki; budite osjetljivi na moje potrebe; nemojte mi zanovijetati cijeli dan. (Ni vi ne biste voljeli da netko stalno gunđa zbog vaše radoznalosti.) Postupajte sa mnom onako kako biste željeli da se s vama postupa.
- Ja sam poseban Božji dar: čuvajte me onako kako Bog to želi – držite me odgovornim za moja djela, dajte mi smjernice prema kojima da živim, grdite me u ljubavi.
- Da bih rasla, vaše mi pohvale nisu nužne, ali mi je ohrabrenje neophodno. Molim vas, imajte mjeru kad kritizirate. Zapamtite: možete kritizirati ono što radim bez da kritizirate mene.
- Molim vas, dajte mi slobodu da odlučujem za sebe. Dozvolite mi neuspjeh kako bih mogla učiti na svojim greškama. Tako ću jednog dana biti spremna donositi prave odluke koje od mene život traži.
- Molim vas nemojte popravljati za mnom, jer se tada osjećam kao da moj trud nije zadovoljio vaša očekivanja. Znam da je to teško, ali molim vas, nemojte me uspoređivati s mojim bratom ili sestrom.
- Molim vas nebojte se otići zajedno na vikend bez mene. Djeca trebaju odmor od svojih roditelja isto kao što roditelji trebaju odmor od djece. Osim toga to je izvrstan način da nama djeci pokažete da vam je stalo do vašeg bračnog zajedništva.
- Molim vas, vodite me redovito u crkvu, budite mi primjer koji ću slijediti. Ja se radujem svakoj novoj spoznaji o Bogu.
Rubrika Ostalo
Tag deset zapovijedi, djeca, roditelji
Comments Off on Deset dječjih zapovijedi roditeljima