U odgoju djece morate imati neke svoje ciljeve ili kako bi rekao moj muž, prioritete. Ako želite biti strogi roditelj kojeg se djeca moraju bojati kako bi ga poštivala onda vas sigurno malo brine da li su vaša djeca sretna. Ako vam je prioritet sreća vaše djece, onda vas pak sigurno malo brine što netko drugi misli o tome da li su vaša djeca dobro odgojena i pristojna prema drugima. Malo vam vrijedi dobar odgoj i dobro obrazovanje ako u životu niste sretni. A biti sretan u današnjem svijetu znati biti slobodan i naučiti kako živjeti poznajući svoje mane i svoje prednosti, a isto tako i biti svjestan da živimo bolje od velike većine svjetskog stanovništva. Treba znati pomoći onima koji nisu u životu imali sreću imati sve što mi imamo i težiti tome da svojim postojanjem i djelovanjem bar malo uljepšamo svijet u kojem živimo. Ako želite da su vaša djeca u prvom redu sretna i da imaju sretno i bezbrižno djetinjstvo, sigurno vas neće biti briga što su im koljena hlača stalno podrapana. Jer da, sretna djeca imaju podrapana koljena. I sretna djeca skaču po lokvama što uvijek ljuti ljude koji žele imati kontrolu nad djecom. Po njihovom mišljenju, djeca to rade bez razloga, kako bi napakostila njima, svojim roditeljima. Iz istog razloga uzmu kekse ili smokije i trgaju ih na najsitnije komadiće. Jedini razlog zbog kojeg njihova djeca rade 1000 stvari je čisti prkos prema roditeljima. Da vas razuvjerim, djeca uopće nisu toliko zla i pokvarena, ona naime uopće ne razmišljaju o tom velikom prkosu koji muči samo vas, roditelje. Ona to naime, rade kako bi uživala u još jednom iskustvu, kako bi vidjela i svojim prstićima isprobala usitniti keks na najsitnije komade, kako bi osjetila kako je to biti blatan i mokar… Vaša reakcija nije im jasna i samo ih zbunjuje. Baš lijepo što želite djecu „dobro“ odgojiti i što uvelike držite do urednosti, lijepog ponašanja i bontona, ali postavite si pitanje zašto to činite. Ako je razlog čista sebičnost, onda je jednostavno potisnite duboko u sebe jer bit roditeljstva nije sebičnost nego bezuvjetna ljubav i razumijevanje. Jedino što vašoj djeci treba je ljubav i sloboda da budu ono što jesu, a ne ono što bi vi željeli da budu kako bi ispunili neka svoja očekivanja i zadovoljili neke svoje potrebe. Njih ispunjavajte isključivo svojim načinom ponašanja… A što se tiče djece, samo je potrebno biti na njihovoj strani!
Tag: odgoj djece
Sretna djeca imaju podrapane hlače na koljenima
Rubrika naše odgojne metode, Odgoj
Tag odgoj djece, sretna djeca
Comments Off on Sretna djeca imaju podrapane hlače na koljenima
Odgovornost roditelja prema djeci
Sjećate se da sam prošli put sugerirala sliku žednoga u pustinji koji svoju fatamorganu doživljava kao spas, uspoređujući je sa idejom frustriranog i tjeskobnog čovjeka koji bi u ulozi roditelja zahvaljujući svojoj divnoj djeci našao utočište od svega lošega… a tamo utočišta nema… Odgoj djece samo se na trenutke pokazuje kao jednostavan i očaravajući posao, većini odraslih je vrlo naporno i jedva se uspijevaju raspostrijeti po svim ulogama i obavezama koje imaju u svom životu. Pošto im se čini prilično razumna ideja da su kao roditelji dužni svoju djecu navesti da se ponašaju na pravilan način, da imaju ispravne životne vrijednosti, navike, stavove i da se dobro osjećaju, roditelji se mahom bace na posao da sve gore navedeno i postignu. I ja sam prošli put ponavljala kako su roditelji odgovorni, sjećate se. Da, ali roditelji su odgovorni za sebe, a ne za djecu. Gore postavljeni cilj trebaju postići djeca, a ne roditelji. Kako to mislim? Pa ne žive roditelji živote svoje djece da bi oni sami trebali odgovarati za probleme koji nastaju u tim životima. Djeca su samo na samom početku života posve ovisna o odraslima, ali vrlo brzo pokazuju interes za okolinu i postupno stječu kompetencije potrebne za život. Roditelji imaju odgovornost prema djeci u smislu putokaza, primjera i smirenih pouzdanih autoriteta koji mogu pomoći ako je to potrebno. Roditelji nisu odgovorni za djecu u smislu odrađivanja stvari umjesto djece i sprečavanja djece da pogriješe ili da osjete emocionalnu bol, ne trebaju ih štititi od života samog. Djeca ionako misle svojom glavom, biraju kako se osjećaju i kako se ponašaju, a to se roditeljima uopće ne mora sviđati. Mi odrasli imamo dovoljno iskustva da često unaprijed znamo što je dobro a što nije dobro, ali klinci ponekad idu glavom kroz zid. Vidim da vas zabrinjava smjer kojim sam krenula. Bojite se da ću reći da ih trebate pustiti da pogriješe. Na greškama se uči, kaže stara mudrost, ali vi ne biste htjeli da to vrijedi za vašu djecu. Užasava vas mogućnost da pustite svoje dijete iako znate da je na krivom putu, a vi ste zaduženi za njegovu dobrobit. Razumijem vas i kao majka i kao psihologinja. U obje te uloge često sam proživljavala duboku zabrinutost za dobrobit osobe koja me ne sluša, a ja joj nudim rješenje. Jedino što u toj situaciji mogu je da ostanem mirna i ozbiljna u nadi da će druga strana dobro promisliti o svojim potezima. Ako odluči postupiti po svome preostaje mi da joj pomognem kod eventualnih loših posljedica. Užasnuti ste čitajući ovo? Možda još niste doživjeli da dijete stvarno postupa onako kako vi ne odobravate. Naravno, vi mu možete zabraniti, možete ga kazniti, možete ga staviti u kućni pritvor, stvari mogu ostati u vašim rukama. Prividno i privremeno. Kad tad će se dijete otrgnuti s lanca, a tad bi zbilja moglo biti opasno….
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag emocionalna bol, odgoj djece, roditelji
Comments Off on Odgovornost roditelja prema djeci
Odgovornost roditelja prema djeci
Roditeljstvo je funkcija osobe koja ima dijete a socijalna uloga roditelja samo je jedna od osobnih uloga osobe koja podiže dijete.Većina odraslih ljudi smatra da im je to vrhunska životna uloga, misija, zadatak…Zato se često događa da ljudi u planiranju svog životnog puta vrlo odgovorno promišljaju korake i redoslijed događaja kako bi stvorili osobne i materijalne uvjete za podizanje djece. Pa tako najprije nastoje završiti škole, urediti pitanje stanovanja, radnog mjesta, stalnog životnog partnera i onda su na redu djeca. Odstupanja od navedenog redoslijeda česta su i neizbježna, a većini predstavlja dodatnu frustraciju u planiranju i stvaranju željenog načina življenja. Sve se karike lanca nastoje što bolje sagraditi i povezati kako bi djeca imala, nazovimo ih tako, normalne uvjete za rast i razvoj. U nekom razdoblju života roditeljstvo postaje prioritet koji odrasle stavlja na kušnju. Izazovna je i riskantna zadaća odgojiti svoju djecu, danonoćna je to služba koju možda nećemo izvršiti u punoj mjeri, s pravim osjećajem uspješnosti i zadovoljstva…Često se događa da se roditeljstvu predamo i posvetimo, da se posve usredotočimo na djecu i doživimo puno razočaranja i neuspjeha… Stalno slušam roditelje koji se ovako osjećaju, izigrano od života i vlastite djece koja ne ispunjavaju roditeljska očekivanja i ulaganja. Djeca kao centar života roditelja? Čini se ispravno, mi smo odgovorni za svoju djecu, složit će se mnogi. Roditelji brinu za djecu, usađuju im životne vrijednosti i vještine, radne navike, opću kulturu, pokazuju kakav je svijet i kako valja živjeti… Zabrinuti su zbog svega što djecu može povrijediti ili ugroziti, odvesti u neželjenom smjeru. Neprestano strepe kakva će djeca biti kad odrastu, hoće li imati potrebne vještine i znanja za samostalan i odgovoran život. Sva ta zabrinutost dio je roditeljske odgovornosti. Iz roditeljske strepnje i tjeskobe proizilazi njihov način ragiranja i utjecanja na djecu. Emocionalna smo bića vođena svojim osjećajima, htjeli ih priznati ili ne. Roditeljstvo tako za većinu roditelja predstavlja kontinuirano zabrinjavanje i uzrujavanje, u manjoj ili većoj mjeri. Količina roditeljskog stresa ovisi i o roditelju i o djetetu. Neki se roditelji pretjerano uzrujavaju iako imaju lako odgojivu djecu, neki se ne uzrujavaju previše čak i ako imaju teško odgojivu djecu, a sve ostale kombinacije možete si i sami zamisliti. Pitanje je koja je vaša kombinacija. Ako ste roditelj koji se prejako uzrujava i previše se razočarava u svojoj roditeljskoj ulozi razmislite zašto je tako. Najčešće je to zato što dijete pokazuje neke smetnje u ponašanju ili emocionalne poremećaje pa mu treba stručna pomoć, ali ona je uglavnom potrebna i roditeljima, ili barem jednom od njih. Roditelj koji pretjerano emocionalno reagira i ne može se smiriti, konstantno je nezadovoljan i na djetetovo ponašanje ne može utjecati ili onaj roditelj koji je digao ruke od djeteta i (prividno) ne reagira, nema više snage ili je nije ni imao, treba stručnu pomoć….
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag odgoj djece, roditeljska očekivanja, roditeljstvo, smetnje u ponašanju, uloga roditelja
Comments Off on Odgovornost roditelja prema djeci
Riječi i djela roditelja
Piše mr. Jelena Klinčević, spec. kliničke psihologije
Djeca imaju jak osjećaj za pravednost i poštenje, ozbiljna su i iskrena, jasna i temeljita. Sve rade punog srca i s jakom ambicijom, posvećena su svojim ciljevima i aktivnostima. Djeca su najbolji i najodgovorniji ljudi. Imam sreću da puno radim sa djecom, pa me uvijek iznova iznenađuje snaga i ljepota dječjeg unutarnjeg svijeta, kao i sposobnost za razumijevanje bitnih istina o životu već u predškolskoj dobi. Volim raditi s djecom i još mi se nije dogodilo da neko dijete ne shvati neku bitnu stvar ili da ju okrene naglavačke, kao što to rade odrasli. Odrasli i kad govore ono što misle često tako ne rade, ali pitanje je i da li uopće misle onako kako govore, i kakve to veze ima s onim što rade…. Joooj, već vidim da se počinjete ljutiti na mene zbog dosad napisanog jer slutite da se prethodna rečenica odnosi na sve nas odrasle. U pravu ste, odnosi se na sve nas, srećom ne uvijek. Osim toga, mislite da je moj panegirik djeci obično pretjerivanje i idealiziranje. Opet ste u pravu, pohvala i divljenje dječjoj duši s kojom sam počela ovaj tekst jesu pretjerane i pojačane, iako u osnovi točne. Čemu sve to?? Da nas opet malo prodrmam iz uljuljkanosti koja nam dopušta da budemo onakvi kakvi ne bi trebali biti: površni, neodgovorni, neiskreni, pasivni, nedosljedni, lijeni… Često smo takvi, mi odrasli. Zašto bi djeca bila drugačija kad to vide svuda oko sebe?! Vratimo se osnovnim vrlinama i mudrosti dobrog roditeljstva…Znamo da nismo savršena bića, ali naša nas mala djeca upravo tako doživljavaju. Djeca znaju da za njih brinu svemogući roditelji, osjećaju se sigurno i zaštićeno na ovom svijetu. Riječi i djela roditelja su putokaz, imaju smisao i moć. Dok su nam djeca mala mi smo za njih gotovo božanstva, a takvima se i ona čine nama. Kako vrijeme prolazi ta se očaranost i posvećenost lagano topi ako ne radimo na njenom stalnom održavanju i razvoju. Odgovornost je na nama odraslima, mi smo primjer za sve što je važno da naša djeca usvoje i izgrade u svom ponašanju. Pouku za život dajemo im svojim riječima i djelima koje su prvi i najsnažniji izvor životnih načela, ali će se on već u prvoj godini djetetovog života zamutiti informacijama koje dolaze iz ostalih okolinskih izvora. To je neizbježno, i nama se odraslima stalno događa da se čudimo svijetu u kojem živimo, da se uvijek iznova moramo snalaziti i razvijati nova znanja, a osim toga kao roditelji trebamo poticati svoju djecu u njihovom rastu i razvoju. Nema stanke, nema prekida. To je život. Djeca trebaju čestite i pouzdane odrasle osobe uz sebe, da bi i sama takva (p)ostala. Trebaju roditelje koji stoje iza svojih riječi i djela, da bi to isto mogli tražiti od njih.
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag djeca, odgoj djece, roditeljstvo
Comments Off on Riječi i djela roditelja
Dječji strahovi
“Mama bojim se!” rečenica je s kojom se zasigurno susreće velik dio roditelja. Vještice, vukovi, kosturi, čudovišta iz ormara samo su neki od imaginarnih likova koji stvaraju problema našim mališanima. Tu su još i sve prisutni strah od mraka te primjerice strah od razdvajanja. Kako im pomoći u napadu straha i olakšati im čitavu situaciju? Primjerice moj petogodišnjak često je ranije bio u strahu od raznoraznih likova vidljivih samo u dječjoj mašti. Prolazili su ga razni strahovi, no najupečatljiv dojam ostavio je strah od kostura s žutim očima koji ga je navodno vječito promatrao s prozora. Svako uvjeravanje kako kostura ustvari nema i da ni ne postoji bilo je uzaludno. Racionalno razmišljanje jednostavno u toj fazi nije se moglo potaknuti ni na koji način.
Rubrika naše odgojne metode, Odgoj
Tag čudovišta iz ormara, dječja faza, odgoj djece, racionalno razmišljanje, strah
Comments Off on Dječji strahovi