Kuglof kao tradicija
Kuglof se naslanja na dugu tradiciju slatkih kruhova kojima se u slavljima prekidala svakodnevica. Čak je i najsiromašniji stol za blagdane morao blagostanje. Kruhu se, kao najjačem simbolu hrane, pristupalo s osobitom pažnjom, a blagdanski su kruhovi u mnogočenu sličniji kolačima. Slično kao božićni talijanski kruh panettone ili naša uskršnja pinca, i kuglof ima lagano, prozračno tijesto s mlijekom, maslacem i jajima koja mu daju zlaćanu boju. Sve varijante osnovnoga recepta pripremaju se u okruglom kalupu izbrazdanih stijenki s rupom ( dimnjakom ) u sredini. Isprva su kalupi bili od pečene gline, a poslije metalni, često bakreni i vrlo dekorativni, sjajan ukras na zidovima građanskih kuhinja početkom 20. stoljeća. Lokalne i regionalne razlike u recepturama su mnoge, no danas se naziv kuglof, kougelhupf, gugelhupf, bundcake… rabi za kolač karakteristična prstenastog oblika, sličan turbanu, kojima očito i duguje naziv.
