EPTA najljepše slikovnice svijeta
Napisala: Brigitte Weninger
Ilustrirala: Eve Tharlet
Preveo: Stanislav Femenić
Pauli se toga prekrasnog sunčanog dana spremao s prijateljem Edom puštati lađice u potok i gledati ih kako plove. Pospremio je svoj zečji krevetić i uredio se. Ali kad je napustio svoju zečju kućicu, sve je pošlo po zlu. Pronašao je neki štap i počeo njime udarati po rosnoj travi tako da je prštalo na sve strane. No štap je ispao iz ruke i poletio visoko, visoko… Tako je Pauli uspio porazbijati sve lutkice svoje mlađe sestre Line koja se igrala dolje, uz rub livade. Pauli je poskočio i jurnuo kao vjetar, ali zbog prevelike brzine je skrenuo s livade i glavom lupio u stari hrast. Tako je srušio kolibu koju je njegov brat Mani upravo sagradio pod hrastom. Nakon bratovih prijetnji, Pauli je jedva uspio pobjeći i sakriti se ispod debelog korijena u gustoj šumi. Ali tako je tako je propao u neku duboku jamu i srušio krov podzemnog skrovišta svog brata Maksa. Brzo je pobjegao kući i ušao u smočnicu. Samo je malo poželio kušati ukusne borovnice koje je mama spremila za ručak. Ali uskoro borovnica više nije bilo… Kad su njegova braća i majka došli kući našli su malenog hrabrog junaka sakrivenog u smočnici. Malenom je zečiću bilo jako žao za sve što je učinio, ali braća su rekla da nije dovoljno samo reći oprosti. I tako je umjesto da pođe sa prijateljem puštati lađice maleni Pauli taj dan proveo radno. Prvo je popravio sestrine lutkice, nakon toga pomogao Maniju ponovno sagraditi novu kolibu. Nakon toga je vukao tešku zemlju iz Maksovog skrovišta, a na kraju je pošao s mamom u šumu ubrati svježe borovnice. Kad je došao tata rekao je kako je Pauli danas bio najvrjedniji od sve braće, a na kraju su se Pauli i njegova majka nježno poljubili.
Ako imate kod kuće jedno jako živahno dijete koje često upadne u nevolje, svakako posudite ovu lijepu slikovnicu o malenom junaku po imenu Pauli. Vaše će se dijete sigurno pronaći u nekim neprilikama koje doživljava i maleni zečić. Najvažnije od svega je da dijete shvati da za vlastitu nepromišljenost i brzopletost nije uvijek dovoljno samo reći oprosti. Kako bi pomogli onima koje smo povrijedili ponekad je potrebno dobro zasukati rukave… Ali to je jedini način da maleni, nestašni zečići (a i dječaci i djevojčice) postanu bar malo pažljiviji.
Podijeli sa Facebook prijateljima
Napisao: Marcus Pfister
