Često sam bila u publici kad su se održavale dječje predstave. Bilo je i lijepih i smiješnih trenutaka, ali jedno je uvijek bilo isto: suze u očima njihovih roditelja i veliki ponos koji se mogao vidjeti u svakom njihovom pogledu. Jednom sam prilikom obavljala praksu u dječjem vrtiću kad su mališani vježbali za završnu predstavu. Svakog dana sam se pitala bi li reakcije i emocije tih roditelja bile iste kad bi prisustvovali svemu što prethodi tim dječjim predstavama.
Prva stvar koju morate osvjestiti je način na koji se odabiru teme za dječju predstavu. To je u 99,99 % slučajeva uvijek odrasla osoba što me u sustavu koji se kune da radi sve za dobrobit djece i njihov zdrav razvoj uistinu čudi. Pitam se gdje je tu poticanje djece na kreativnost i uopće pravo na slobodan izbor. Sukladno tome, odgajatelj je taj koji odlučuje tko će što glumiti. Probe za predstave održavaju se svakog dana po otprilike sat vremena. 90 % klinaca se uopće ne veseli probama, a ni samoj završnoj predstavi. Njima je svejedno da li će i što pokazati svojim roditeljima, a to je i normalna stvar. Samo mi roditelji tražimo potvrdu nečega što 
uopće nema smisla. Odlično izvedena i osmišljena predstava uopće nije pokazatelj toga što su klinci naučili u vrtiću. Neću se sad uvlačiti dalje u dublje raprave oko toga da je i to što su klinci naučili sasvim svejedno i neće imati utjecaja na njihovo daljnje obrazovanje. Nije li nama kao roditeljima važnije da li su bili sretni provodeći svoje vrijeme u vrtiću? Ako nije, trebali bi se zabrinuti. Probe prekidaju dječju igru i prisiljavaju veliku većinu djece da se bave nečim što ih uopće ne zanima. U to vrijeme mogla bi se baviti nečim za što su prirodno zainteresirana, primjerice crtanjem, nogometom, pisanjem, slobodnom igrom s prijateljima ili slično. Od toga bi i sama djeca imala više koristi. No budite iskreni, da li i vama dječje predstave ne izgledaju kao obična zabava za odrasle? Mi odrasli trebali bi već i sami odavno znati pronaći načine da se sami zabavimo, a djecu pustiti da uživaju u svakom trenutku svoga djetinjstva i da svaki trenutak provedu na najbolji mogući način. Jedino tako djeca mogu biti 100 % slobodna i sretna.
