Ovaj tekst ne pišem zato jer mislim kako sam upravo ja roditelj koji ne sputava svoju djecu već zato jer to želim postati. Često u posljednje vrijeme primjećujem kako mi roditelji liječimo svoje komplekse vičući na svoju djecu i dijeleći im kojekakve nezaslužene kazne. Kad sam po prvi put postala roditelj, mislila sam da znam sve ili bar dosta toga. Dobar odgoj za mene je značio baš svaki put pravilno reagirati na dječje ponašanje koje želimo ispraviti, tj. koje nama odraslima ne odgovara iz nekog razloga. Uz to je za nositi etiketu na kojoj piše“dobar roditelj“ bilo potrebno svaki slobodan trenutak provesti s djetetom igrajući se s njim igre koje bi mi odrasli željeli da se dijete igra i na način na koji bi željeli da se igra. Tako sam cijele dane provodila kuhajući sa svojim malim zlatom ili pak čitajući joj slikovnice koje su po meni bile poučne i zabavne za dijete te dobi. Ako mi se slučajno njene igre ne bi sviđale odmah bih ih prekidala i nudila joj ono što sam smatrala dobrom igrom. Isto bih reagirala u svakodnevnim situacijama i zadacima koji su se našli pred mojom djevojčicom. Tako bi nekada kad je moja sad već šestogodišnja Ivona primjerice pokušala podići veliku zdjelu punu vode, odmah dotrčala do nje sprečavajući je da to učini nudeći joj detaljna objašnjenja zašto to ne bi bilo pametno. Danas zaključujem kako je upravo zbog toga bila zakinuta za nešto neprocjenjivo kao što je osobno iskustvo i baratanje predmetima, a sva moja detaljna objašnjavanja nisu joj vrlo vjerojatno ništa značila. Danas bi svoje treće dijete vjerojatno ostavila da sama vidi što će se dogoditi bude li podigla zdjelu punu vode. Dijete iz pozitivnog ili negativnog ishoda nastale situacije treba samo izaći kao pobjednik. Pobjednik bi po mojim nekadašnjim kriterijima Ivona u opisanoj situaciji bila kad bi uspjela podići zdjelu punu vode bez da je prolije. Danas bi je pak smatrala pobjednicom ako bi nešto naučila iz opisanog događaja, tj. ako bi stekla određeno iskustvo u baratanju predmetima u ovom slučaju. Kad bi se voda prolila, to bi joj dalo još prilika za nova iskustva. Dala bi joj krpu i ponudila joj da pobriše pod ako to želi. Ako bi se trebala presvući, to bolje! Bila bi to još jedna prilika za vježbanje samostalnog odijevanja. Odgovorno tvrdim da se roditelj u 99 % slučajeva ne bi trebao miješati u dječje nesuglasice i rješavati ih umjesto njih. Isto tako je 99 % roditeljskih prigovaranja sasvim nepotrebno. Zato kad slijedeći put započnete rečenicu poput ove: Nemoj molim te… Zašto si baš sad… Zar ne bi mogao… Zar moraš baš sad… stanite i razmislite da li je stvarno potrebna.
Tag: djeca
Roditeljstvo bez sputavanja
Rubrika naše odgojne metode, Odgoj
Tag djeca, igra, odgoj
Comments Off on Roditeljstvo bez sputavanja
Što sve Ana zna o prometu
Napisao: Simeon Marinković
Ilustrirao: Dušan Pavlić
Izdavač: Naklada Nika, Zagreb, 2008. godina
Ovo je slikovnica iz serije slikovnica o djevojčici Ani namijenjena najmlađim čitateljima sa stranicama koje se preklapaju i zanimljivim, kratkim i jasnim tekstom pisanim u rimovanim stihovima.
Rubrika Čitaonica, slikovnice
Tag djeca, naklada nika, promet, situacije u prometu, vozači
Comments Off on Što sve Ana zna o prometu
Riječi i djela roditelja
Piše mr. Jelena Klinčević, spec. kliničke psihologije
Djeca imaju jak osjećaj za pravednost i poštenje, ozbiljna su i iskrena, jasna i temeljita. Sve rade punog srca i s jakom ambicijom, posvećena su svojim ciljevima i aktivnostima. Djeca su najbolji i najodgovorniji ljudi. Imam sreću da puno radim sa djecom, pa me uvijek iznova iznenađuje snaga i ljepota dječjeg unutarnjeg svijeta, kao i sposobnost za razumijevanje bitnih istina o životu već u predškolskoj dobi. Volim raditi s djecom i još mi se nije dogodilo da neko dijete ne shvati neku bitnu stvar ili da ju okrene naglavačke, kao što to rade odrasli. Odrasli i kad govore ono što misle često tako ne rade, ali pitanje je i da li uopće misle onako kako govore, i kakve to veze ima s onim što rade…. Joooj, već vidim da se počinjete ljutiti na mene zbog dosad napisanog jer slutite da se prethodna rečenica odnosi na sve nas odrasle. U pravu ste, odnosi se na sve nas, srećom ne uvijek. Osim toga, mislite da je moj panegirik djeci obično pretjerivanje i idealiziranje. Opet ste u pravu, pohvala i divljenje dječjoj duši s kojom sam počela ovaj tekst jesu pretjerane i pojačane, iako u osnovi točne. Čemu sve to?? Da nas opet malo prodrmam iz uljuljkanosti koja nam dopušta da budemo onakvi kakvi ne bi trebali biti: površni, neodgovorni, neiskreni, pasivni, nedosljedni, lijeni… Često smo takvi, mi odrasli. Zašto bi djeca bila drugačija kad to vide svuda oko sebe?! Vratimo se osnovnim vrlinama i mudrosti dobrog roditeljstva…Znamo da nismo savršena bića, ali naša nas mala djeca upravo tako doživljavaju. Djeca znaju da za njih brinu svemogući roditelji, osjećaju se sigurno i zaštićeno na ovom svijetu. Riječi i djela roditelja su putokaz, imaju smisao i moć. Dok su nam djeca mala mi smo za njih gotovo božanstva, a takvima se i ona čine nama. Kako vrijeme prolazi ta se očaranost i posvećenost lagano topi ako ne radimo na njenom stalnom održavanju i razvoju. Odgovornost je na nama odraslima, mi smo primjer za sve što je važno da naša djeca usvoje i izgrade u svom ponašanju. Pouku za život dajemo im svojim riječima i djelima koje su prvi i najsnažniji izvor životnih načela, ali će se on već u prvoj godini djetetovog života zamutiti informacijama koje dolaze iz ostalih okolinskih izvora. To je neizbježno, i nama se odraslima stalno događa da se čudimo svijetu u kojem živimo, da se uvijek iznova moramo snalaziti i razvijati nova znanja, a osim toga kao roditelji trebamo poticati svoju djecu u njihovom rastu i razvoju. Nema stanke, nema prekida. To je život. Djeca trebaju čestite i pouzdane odrasle osobe uz sebe, da bi i sama takva (p)ostala. Trebaju roditelje koji stoje iza svojih riječi i djela, da bi to isto mogli tražiti od njih.
Rubrika Psihološki savjetnik
Tag djeca, odgoj djece, roditeljstvo
Comments Off on Riječi i djela roditelja
Deset dječjih zapovijedi roditeljima
- Moje su ruke male; molim vas ne tražite savršenstvo kadgod namještam krevet, crtam ili bacam loptu. Moje su noge kratke; molim vas usporite kako bih mogla ići u korak s vama.
- Moje oči, za razliku od vaših, nisu vidjele svijeta; molim vas dopustite mi da uz vašu zaštitu istražujem: nemojte me neprestano sputavati.
- Kućnih poslova će uvijek biti. Ja sam malena samo kratko vrijeme – molim vas uzmite si vremena da me poučite o ovom čudesnom svijetu. Činite to rado.
- Moji su osjećaji krhki; budite osjetljivi na moje potrebe; nemojte mi zanovijetati cijeli dan. (Ni vi ne biste voljeli da netko stalno gunđa zbog vaše radoznalosti.) Postupajte sa mnom onako kako biste željeli da se s vama postupa.
- Ja sam poseban Božji dar: čuvajte me onako kako Bog to želi – držite me odgovornim za moja djela, dajte mi smjernice prema kojima da živim, grdite me u ljubavi.
- Da bih rasla, vaše mi pohvale nisu nužne, ali mi je ohrabrenje neophodno. Molim vas, imajte mjeru kad kritizirate. Zapamtite: možete kritizirati ono što radim bez da kritizirate mene.
- Molim vas, dajte mi slobodu da odlučujem za sebe. Dozvolite mi neuspjeh kako bih mogla učiti na svojim greškama. Tako ću jednog dana biti spremna donositi prave odluke koje od mene život traži.
- Molim vas nemojte popravljati za mnom, jer se tada osjećam kao da moj trud nije zadovoljio vaša očekivanja. Znam da je to teško, ali molim vas, nemojte me uspoređivati s mojim bratom ili sestrom.
- Molim vas nebojte se otići zajedno na vikend bez mene. Djeca trebaju odmor od svojih roditelja isto kao što roditelji trebaju odmor od djece. Osim toga to je izvrstan način da nama djeci pokažete da vam je stalo do vašeg bračnog zajedništva.
- Molim vas, vodite me redovito u crkvu, budite mi primjer koji ću slijediti. Ja se radujem svakoj novoj spoznaji o Bogu.
Rubrika Ostalo
Tag deset zapovijedi, djeca, roditelji
Comments Off on Deset dječjih zapovijedi roditeljima
Čovječe ne ljuti se
Ova zanimljiva društvena igra uljepšala nam je jučerašnji kišni dan. Ima mnogo verzija ove igre, a možete je napraviti i sami pogotovo ako imate malu djecu. Mama Karolina je osmislila odličnu verziju primjerenu dječjoj dobi pa možete pogledati njezin post “Čovječe ne ljuti se” za najmlađe. Mi smo se ipak odlučili za orginalnu kupovnu verziju igre “Čovječe ne ljuti se” i to na Karlin nagovor. Vjerojatno ju imaju u vrtiću pa je i kod kuće izrazila želju za igrom s mamom i tatom. Pošto je bio tmurni kišni dan dobro nam je došla ovakva razonoda. Cilj je ove igre pobjeda, odnosno da igrač svoje četiri figure sretno provede po polju u kućicu na sigurno. Usput je poželjno izbaciti suigrača iz igre. Igrati može četiri igrača. Baca se kocka i figura se pomiče za onoliko koliko smo dobili bacajući kocku.
Rubrika društvene igre, Igraonica
Tag čovječe ne ljuti se, djeca, društvena igra, kocka, strategija za pobjedu
Comments Off on Čovječe ne ljuti se