Napokon je došao i taj dugo očekivani 30. tjedan. Užasno mi je sporo prolazilo vrijeme do sad i svaki put kad krenem računati iznenadim u kojem sam tek tjednu. No sad mi se nekako čini da će uskoro biti kraj tom iščekivanju. Kako sam već dvoje djece rodila uvijek nekoliko tjedana prije (Ivonu 1 tjedan, a Vida tri tjedna prije termina) već se sad nadam kako ću i treće dijete roditi bar malo prije da olakšam muke ovih zadnjih nekoliko tjedana. Prošli tjedan sam bila kod ginekologa i sve je u redu. Beba se napokon okrenula glavicom prema dolje i nadam se da će tako i ostati. Nije da mi je drugi porod (na zadak) ostao u ružnom sjećanju. Dapače, bio je prilično brz i manje bolan nego prvi, ali mislim da se dijete namučilo puno više od mene. A ne bi to poželjela malenoj Hani. Oko imena smo se napokon dogovorili i iako moja Roza nije ušla ni u uži izbor što se tiče mog muža i djece svi smo zadovoljni sa Hanom. Ivona već nekoliko godina ima jednu bebu od koje se ne razdvaja, a pošto je zove Hana, nekako je zvučalo sasvim prirodno da se i dijete zove Hana. Ivona je, naravno oduševljena. Možda se ipak izborim pa da Hana bar bude u crkvi krštena kao Roza. No do onda imam vremena.
-
Misao dana
Koliko god bile velike suprotnost među ljudima, one su u biti ipak
nešto sporedno. Ono što nas dijeli, u usporedbi s onim što nas
združuje, bezgranično je sitno.Dominique Pire
Facebook članovi