Uz mrkvu su vezane mnoge priče i legende. Jedna od njih jest da čovjeka čini ljubaznim i vedrim. Mrkva je prvo povrće koje dajemo našim bebama kad počinjemo s dohranom. Bogata je vitaminima B1, B2, C, D, E, H, te provitamin A (vrlo važan za oči), te mineralima jodom, kalijem, kalcijem, željezom i bakrom. Željezo i bakar su važni za krv, naročito kod problema anemije. Jod je od velike važnosti za žlijezdani sustav. Kalij sudjeluje u normaliziranju rada srca, a kalcij je čuvar kostiju. Betakaroten iz mrkve važan je za dobru funkciju probavnih organa, potpomaže građu naših stanica i zdravu građu zuba. Bebama se daju kašice od mrkve kao prirodan lijek protiv povraćanja i proljeva. Često je mrkva omiljena dječja “igračka”. Na njoj djeca jačaju desni, uživaju u ugodnom okusu, a narančasta boja uvijek im je privlačna i zanimljiva. I u daljnjem razvoju djece vrlo je važna jer pospješuje rast, jača kosti, sprječava anemiju, te je važan izvor hranjivih tvari.
Korisno je zadržati sok od mrkve neko vrijeme u ustima, jer ima moć ubijanja bakterija. Žvakanjem mrkve smanjuje se broj mikroorganizama u usnoj duplji, a narodna medicina preporučuje i ukapavanje soka u nosnice u početnoj fazi prehlade i sličnih infekcija. Jučer me Karla tražila mrkvu, a ja joj nisam dala i sad mi je baš krivo, da sam barem jučer znala te iste informacije.
U periodu dojenja mrkva se preporučuje jer potiče izlučivanje mlijeka, a i bebi osigurava sve potrebno za rast i razvoj.
Mrkvino lišće nemojte bacati! Ono obiluje mineralnim solima, poboljšava okus i hranjivu vrijednost juha. U obliku uvarka i kupelji antiseptično djeluje na usnu šupljinu i pomaže kod afti. Ne može se jesti sirovo kao peršinovo lišće, ali nasjeckano i kuhano, odnosno pirjano s korijenom mrkve ili nekim drugim povrćem, vrijedna je namirnica, a neki autori tvrde da u lišću ima čak više mineralnih soli nego u korijenu.