Ove godine mi je prva adventska nedjelja došla posebno brzo. Kad sam u nedjelju pošla u trgovinu kako bi na brzinu kupila neki sok mami koja je bila u bolnici s police Lidla gledao me posljednji paket svjećica za adventski vijenac. U tom me trenu nešto štrecnulo kod srca jer sam tek tada shvatila da je već to doba godine. Sramim se uopće reći da sam propustila nedjeljnu misu Prve nedjelje adventa. Svjećice su bile lijepe, ali i da nisu nisam baš imala neki izbor. Došavši kući iz Koprivnice oko 20.00 sati navečer svi smo zajedno krenuli izraditi adventski vijenac kako bi mogli upaliti prvu svjećicu. Ugledavši prošlogodišnji vijenac malo me ulovila panika jer je bio dosta oštećen i nisam znala kako bi to prikrila. Zaključila sam kako je jedini način prekriti ga posve kako se oljuštena boja prošlogodišnjeg srebrnog spreja ne bi vidjela, a isto tako i oštećena slama od koje je napravljen. Pronašla sam neki zlatni krep papir i obukla vijenac koji mi je muž zaklamao tapetarskom klamericom. Pronašla sam i neke svilene vrpce u dvije boje. Sa svake strane vijenca sam omotala po jednu boju i zaklamala sa donje strane vijenca također tapetarskom klamericom. Na svaku vrpcu omotanu oko vijenca sam zaklamala mali cvijetić koji sam napravila od suprotne boje svilene vrpce. Stavila sam svjećice i upalili prvu. Zamolila sam djecu da izmolimo svi zajedno Anđele čuvaru što smo i učinili.
Moram napomenuti kako sam tek kod pripreme adventskog vijenca primijetila da su svjećice mirisne i miris vanilije me oduševio. Cijela kuća ima prekrasan miris i stalno imam osjećaj da se upravo sada u pećnici peku najfiniji božićni kolačići po kojima miriše cijela kuća. Kad bi bar tako i bilo…
