U nedostatku novaca, a današnje vrijeme definitivno jest takvo, iznenadili biste se za što ste sve sposobni. Samo nam ponekad nedostaje hrabrosti za bilo kakav pokušaj. U svom stanu, bez novaca za kupovanje preskupog namještaja, odvažila sam se predložiti suprugu da izradimo vlastitu vješalicu jer jakne ipak treba odložiti negdje. A što je bolje od vješalice? Unikatna!
Svi znamo da najobičniju vješalicu teško možemo kupiti ispod 400 kn, s tim da je kvaliteta upitna. Vjerujte mi da nema većeg zadovoljsta od onog da znaš da si nešto napravila svojim rukama. To nema cijenu.
Blizu nas je bilo nekakvo gradilište s otpadnim građevinskim materijalom. I tako nekoliko starih dasaka i otpadnih keramičkih pločica, dobre volje i strpljenja i evo nas u izradi. Ovdje ćete definitivno trebati mušku ruku, iako sam se ja odvažila čak i rezati ubodnom pilom, a trebat će i bušiti.
Od alata smo koristili: ubodnu pilu, bušilicu, svrdla za drvo i beton, čekić, šarafe, čavle.
Tri daske smo izrezali na širinu od 20 cm, s tim da su vanjske daske duže od srednje. Okomito smo ih zabušili u zid. Između svake daske smo ostavili 20 cm praznog prostora u koji smo zalijepili keramičke pločice. Pošto smo imali boje za staklo odlučili smo ih ukrasiti. Obojali smo ih apstraktnim motivima i zapekli u pećnici na 200 stupnjeva oko 30 min. Iznad srednje daske smo stavili poprečno dasku 20×60 cm i zašarafili je. Dimenzija vješalice ovisi o vlastitom izboru i prostoru. Pločice smo zalijepili na zid silikonskim kitom za sanitarije jer smo taj imali. Na vrh sam držačima pričvrstila dasku od 1 m širine 20 cm na koji smo odlagali kape, šalove i ostake priručne stvari. I dolje sam pričvrstila jednu manju policu, na nju smo odlagali ključeve. Pošto su daske bile stare i ružne preko njih sam zalijepila samoljepljivu tapetu, ali možete i pobojati bojom za drvo, mada ne garantiram kako će se to odraziti na vaše jakne i kapute. I na kraju smo zašarafili kukice za vješanje.
Sretno u izradi !
