Božićno drvce je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje se povezuju s proslavom Božića. To je obično zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a na Badnjak se ukrašava kuglicama, slasticama te malim raznobojnim svjećicama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista. U prošlosti je to bio poganski običaj, ali ga kršćani prihvaćaju i to postaje tradicionalni božićni običaj. Ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 17. stoljeću, a u Hrvatskoj se drvca počinju kititi u 19. stoljeću, iako su se i prije toga hrvatski domovi oko Božića kitili zelenilom, voćem, slasticama i svakojakim ukrasima koje su najčešće djeca izrađivala.
Badnjak ima ime prema panju ili panjevima (tri panja su simbol Svetog Trojstva) koji se na taj dan unose u kuću i stavljaju na ognjište, a neki taj naziv dovode u vezu s riječju bdjeti jer se tada bdije pobožno iščekujući Kristovo rođenje. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. Taj je običaj u nas gotovo izumro.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo. Danas se malo gdje u Hrvatskoj zadržala takva tradicija, ali je ostao običaj postavljanja jaslica koje vjernicima približavaju događaj Božića, rođenja Isusova.
Jaslice, ručno izrađene ili kartonske, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno su podsjećanje na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta nalazile samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st.
Iako Crkva ne propisuje post i nemrs na Badnjak, narod se toga pridržava. Za ručak se tradicionalno sprema bakalar ili neka druga riba, a fritule su gotovo neizostavne.
Žene na Badnjak pripremaju bogati božićni jelovnik, a ručak je na sam Božić svečan i bogat te za stolom okuplja cijelu obitelj. Jede se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, peciva i brojna druga jela. Poslije ručka odlazi se čestitati rodbini i prijateljima. U prošlosti se činilo koledanje ili čestitarenje pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama kao tradicionalni božićni dar darivali ukrašenu jabuku, tzv. božićnicu. Darivanje je i danas božićni običaj, iako danas djevojke ne bi bile oduševljene da im mladići poklanjaju jabuku.
Ako ste mislili da ćemo izrađivati kuglice, ovaj puta nećemo. Ovo je više preobrazba starih kuglica za bor u nove. Kad smo se uselili u kuću, prije četiri godine, naravno da sam kupila nove kuglice za bor. No pošto je Karla bila mala, nisam htjela riskirati razbijene staklene kuglice koje izgledaju puno ljepše od plastičnih, ali ipak sam se odlučila za plastične. Srećom sam kupila obične zlatne, a njih se može ukrasiti. Prošle godine sam se upravo zbog božićne simbolike jabuke, odlučila upravo za jabuke. Pronašla sam zgodne salvete s jabukama, orasima i lješnjacima, a nekad se bor kitio njima, to je bio moj motiv za ukrašavanje. S tim da sam pogriješila jer tada nisam znala da se zlatna ne raspucava, a ideja mi je bila zelena i smeđa podloga, a na to zlatna i motiv jabuke s orahom i lješnjakom. Prvo sam spužvicom obojila zelenom ili smeđom akrilnom bojom i pustila da se osuši. Zatim sam nanosila medij za raspucavanje i na kraju u tankom sloju nanosila zlatnu. Nisu mi ispale kako sam planirala, ali nisu bile ni loše. Posao sam si mogla skratiti i troškove smanjiti jer sam mogla salvetu lijepiti direktno na zlatnu kuglicu. Barem sam skužila da zlatna ne raspucava, ona može biti podloga za bilo koju drugu boju kad radite salvetnu tehniku s raspucavanjem.
