Ovu aktivnost sam već jednom ponudila Ivoni kad je bila mlađa i jako joj se svidjela. Vid jako voli lijepiti pa sam mislila da bi mogli ponoviti ovu već pomalo zaboravljenu aktivnost.
Par tjedana smo skupljali kartonske kutijice koje inače bacamo u smeće. Možete iskoristiti kutijice od lijekova, boje za kosu, čajeva…
Kutijice od kartona se djeci mogu ponuditi i u originalnom stanju, no ja više volim da su jednobojne, tj. boje kartona. Zato ih muž i ja režemo škarama na jednoj strani i okrećemo pa tako okrenute ponovno zalijepimo selotejpom. To je zapravo vrlo opuštajuća aktivnost. Zavalimo se navečer na kauč, razgovaramo i lijepimo kutijice.
Kad su kutijice okrenute lakše je napravljene figure drugi put pobojati temperama ili vodenim bojama ako djeca požele.
Ujutro kad su se djeca probudila odmah su vidjeli na stolu hrpu kutijica. Malo su ih slagali jednu na drugu, a onda sam
ih pitala da li žele ljepilo kako bi ih zalijepili. Naravno da je slijedio potvrdan odgovor. Zato sam im dala ljepilo za karton i papir Eurokol i kistove kako bi ga mogli lakše nanositi na kutije.
Ivona je rekla da će raditi dvorac pa smo „skrojile“ dva tornja od velikog kartonskog tuljca za papirnate ručnike i jedne veće kutije. Kartonski tuljac smo malo izrezale i zalijepile širokom samoljepljivom trakom ne bi li dobile oblik krova. Ivona je rezala prozore i vrata.
Kad smo krenuli s lijepljenjem, svi su planovi pali u vodu. Ivona je odlučila da će raditi robota, pa je istu odluku (naravno) donio i Vid. Vid je zalijepio dvije kutije i to je bio njegov robot. Zamolio je me za flomastere i nacrtao mu lice. Ivona je svom robotu složila glavu, vrat, ruke i noge. Uzela je vunu i zalijepila je na glavu robota kao kosu. Isto je napravio i Vid.
Izrada robota je vjerojatno sasvim logičan izbor kad vidite tu hrpu kockastih kutijica.Dvorac će morati pričekati neko bolje vrijeme…
Jedva su dočekali da dođe tata kako bi mu pokazali svoje nove robote.
