Kako sa kupljenim kutijama za igračke nikad nismo bili zadovoljni, odlučili smo pametno iskoristiti svoje vrijeme i napraviti vlastite kutije za igračke. Sve kutije koje smo do sada kupili su bile nepraktične.Skoro sve su bile toliko visoke da su djeca uvijek morala izvaditi sve igračke kako bi došli do onih na dnu. Kad su ponovo sve spremili već ih je prošla volja za igru sa željenom igračkom. I tako po nekoliko puta na dan. One koje su bile dovoljno niske, te su pak bile prilično kratkog vijeka trajanja. Kad se podrapala i posljednja od kutija, odlučila sam više ne trošiti novac na nešto toliko nepraktično.
Uzeli smo iz trgovine prazne kartonske kutije i krenuli u akciju izrade vlastitih kutija za igračke. Klinci su bili oduševljeni. Stavili smo na pod stari stolnjak kako ne bi zaprljali pod, pripremili kistove i tempere. Prije 
bojanja sam odlučila prednju stranu kutija za igračke malo izrezati sa skalpelom kako bi klinci lakše došli do igračaka i kako bi bolje vidjeli što je u kojoj kutiji. Pazila sam da ne izrežem preduboko kako igračke ne bi ispadale iz kutije.
Dugo su bojali, a onda me Ivona zamolila da na jednoj od kutija nacrtam nekoliko srca. Ona ih je obojala. Bila je to aktivnost koja se odužila na skoro cijelo prijepodne. Klinci su bili prilično nestrpljivi čekajući da se kutije osuše. Stalno su isprobavali svojim malim prstićima da li su suhe. Kad smo napokon zaključili da su dovoljno suhe, klinci su u njih pospremili svoje omiljene igračke. Jedva su čekali da tata dođe s posla kako bi vidio koliko smo bili vrijedni.
