Ne znam da li bi se moje preuređenje starog ormara moglo nazvati restauracijom jer nije da sam neki stručnjak. Zapravo je ovo prvi komad namještaja koji smo muž i ja zajedno uređivali za našu šestogodišnju Ivonu. Kako smo se ove zime preselili u kuću, iznenadili smo se koliko je toga potrebno za uređenje. Oni koji su prošli isto znaju koliko novaca treba za uređenje okoliša, ali i interijera. Zato pokušavamo što više kupovati rabljene, povoljne stvari. Ovaj ormar sam pronašla na Internet portalu aukcije.hr i 
odmah sam ga vidjela u Ivoninoj sobi, obojanog u rozno i ukrašenog salvetnom tehnikom. Kupila sam ga za 100,00 kuna, ali bilo je potrebno mnogo truda da bi izgledao ovako kako izgleda danas.
Prvo ga je muž brusio kutnom brusilicom koju još popularno nazivaju i fleksa. Nakon što smo skinuli staru boju i pobrusili lagana oštećenja pokitali smo veća udubljenja i krenuli bojati. Boju na bazi vode nam je velikodušno donirao naš dragi susjed Vlatko iz firme IB – kem kojem ovim putem iskreno zahvaljujem. Ne znam točno koliko košta takva boja, ali i teško se upuštati i u miješanje boja kako bi dobili željenu nijansu. Sjećam se kad smo muž i ja bojali štokove u starom stanu. Sami smo se upustili u miješanje boja, a boja je na kraju ispala sve samo ne ono što smo željeli. Bila je siva, tmurna i depresivna. Zato postoje stručnjaci u firmama koje se bave proizvodnjom boja i možda je najbolje obratiti se njima. Ormar smo obojali dva puta. Ukrasila sam stari –novi ormar salvetnom tehnikom ili popularnim decoupageom. Salvete sam razdvojila na tri sloja i sa posljednjeg, gornjeg sloja izrezala željene motive (leptire, Barbie) te ih polagano nalijepila na površinu ormara pomoću mekanog kista i ljepila za salvetnu tehniku. Na kraju smo ormar još premazali impregnatom za svaki slučaj. Možda nije bilo ni potrebe no pošto smo ga imali kod kuće, to nam je u usporedbi sa svim drugim poslovima oko ormara izgledalo kao maleni zahvat. Ne moram ni spomenuti da je Ivona bila oduševljena i jedva je dočekala da na svoj novi ormar poslaže sve svoje keramičke figurice. Mislim da ću uskoro potražiti još neki slični ormar za Vidovu sobu. Uistinu je prekrasno kad čovjek vidi da uz malo truda može napraviti nešto tako lijepo i to za osobe koje voli. Djeca to možda i najviše znaju cijeniti. Ivona je svima pričala kako su joj mama i tata obojali i ukrasili novi ormar, a Vid je već pitao da li na njegovom mogu biti Jurić i ostali autići iz Kurble Bistre…
