Što reći o Noći vještica? Svi znamo da je stigla iz druge kulture i da nije baš dobrodošla u tradicionalno katoličko društvo u kojem živimo. I sama sam katolik i ne bi željela djeci prenositi neke čudne običaje i obrasce ponašanja. Zbog toga do ove godine i nisam previše pažnje posvećivala Noći vještica. No djeca rastu i vide i čuju mnogo stvari, od čega neke dobre,a neke baš i ne. Baka nam je ovog vikenda donijela bundevu pa sam ipak odlučila izrezbariti je i staviti na prozor. Djeca su djeca svugdje u svijetu, isto se vesele, isto se smiju. Ne treba ih opterećivati stvarima s kojima se mi odrasli opterećujemo. Tko kaže da neće izrasti u dobre i poštene ljude ako s njima izrezbarimo bundevu i čitamo im smiješne slikovnice o vješticama? Naravno da ih nećemo plašiti vješticama jer ne želimo izazvati strahove kod naših mališana.
Muž je od rezbarenja bundeve napravio pravi doživljaj. Dao je djeci papire i rekao im da nacrtaju kako bi željeli da bundeva izgleda. Ideja je bilo mnogo, pa tako i rasprava oko toga kako ćemo izrezbariti usta, nos i oči. Na kraju smo se svi složili oko izgleda pa je muž velikim nožem izrezbario. Klinci su bili oduševljeni. Rukama su vadili koštice iz bundeve. Stavili smo ih sušiti na peć. Kako je moj muž prava pravcata pedantna Djevica po horoskopu, prvo je penkalom nacrtao obrise, a onda polako i savršeno izrezbario. Moram priznati da sam što se tiče puno stvari puno šlampavija od svog muža (ako znate što to znači) pa je neke stvari uistinu bolje prepustiti njemu. Zapalili smo dvije lučice i stavili u bundevu koju smo stavili u prozor. Navečer smo pošli u šetnju da vidimo i ostale bundeve u našem kvartu te smo razgovarali o tome koja je najbolje izrezbarena i kako će naša izgledati druge godine.
Drugi dan su klinci i dalje bili raspoloženi za Noć vještica pa smo 
radili vještičje kape. Iz kartona smo izrezali obrub kape, a onda mekaniji karton od ukrasnih vrećica lijepili kao tuljac. Lijepili smo vrućim ljepilom. Umjesto crne kape željeli su imati šarene i biti smiješne, neobične vještice.
Na kraju mogu zaključiti kako je svakom roditelju najljepše kad vidi nasmiješena i zadovoljna lica svoje djece. Ne postoji ništa ljepše od toga na ovom svijetu.
