Nakon naših Uskršnjih ukrasa trebalo je još smisliti nešto za poklon bakama i djedovima. Svake godine pokušavamo biti originalni i napraviti im nešto novo. Ove godine nam je to prilično olakšao naš dragi kum Krešo (muž naše mame Sandre) poklonivši nam originalne naljepnice za jaja sa slikama naših mališana. Mislim da oduševljenju baka i djedova neće biti kraja.
Odlučila sam kolekciju obojanih jaja ove godine upotpuniti nečim malo drugačijim. Izrezali smo jaja od kartona i zalijepili ih na štapiće za ražnjiće. Pronašli smo ostatke veselog i šarenog ukrasnog papira s likovima mede Pooha i njegovih prijatelja. Izrezali smo likove i šarene cvjetiće te ih ljepilom nalijepili na jaja. Nakon toga su klinci lijepili na kartonska jaja samoljepljive naljepnice sa svojim likovima. Neke smo cvjetiće namjerno zalijepili da malo „vire“ s jaja. Prvi cvjetić je klincima malo „pobjegao“ jer su stavili dosta ljepila, no onda smo zaključili da baš tako izgleda neodoljivo.
Kad su klinci zaspali odlučila sam napraviti maleno iznenađenje za njih pošto su cijeli dan bili tako vrijedni i radili ukrase za bake i djedove. Odlučila sam napraviti šarene, proljetne vazice u koje će moći staviti jaja na štapiću koja neće pokloniti bakama i djedovima.
Uzela sam kartonske tuljce od wc papira i kartone, no još nisam točno znala što ću napraviti. Kada sam se sjetila da sam taj dan u knjižari kupila krep papir u dvije boje (zelenoj i žutoj) odlučila sam ga iskoristiti za izradu vazica. Rezala sam 
papir na uže trakice i kaširala. Pomiješala sam ljepilo za drvo sa vodom u omjeru 1:3. Kistovima sam prelazila preko trakica i stavljala preko tuljca kojeg sam nalijepila na komad kartona koji je trebao poslužiti kao podložak. Morala sam biti jako pažljiva jer je krep papir dosta tanak no ipak sam uspjela. Kad sam bila gotova vazice su izgledale ok, no nešto je ipak nedostajalo. Uzela sam šarene papire (žuti i narančasti) i paus papir. Na šarene papire sam nacrtala leptire te iste te kad sam ih izrezala precrtala na paus papir. S donje i gornje strane šarenog papira nalijepila sam leptire iz paus papira. Ispali su super. Nalijepila sam ih na rub vaza pomoću vrućeg ljepila. Pošto Ivona i Vid obožavaju Gitu i Hlapića pronašla sam njihove omiljene likove, izrezala ih i nalijepila na malo deblje papire. Ponovo sam ih izrezala i nalijepila pomoću vrućeg ljepila na vaze. Radila sam do 2 sata ujutro no nije mi bilo žao kad sam drugog jutra vidjela njihova sretna lica.
To se sve radilo u četvrtak. Danas sam bila prilično razočarana jer nisam u četvrtak navečer više uspjela u Čakovcu pronaći jaja od stiropora za koja sam mislila da bi bila savršena klincima za bojati kad ih napiknem na drvene štapiće za ražnjiće. No tata Tino (muž od mame Jelene) nas je ugodno iznenadilo time što nam je jaja od stiropora kupio u Varaždinu. Tri puta hura za „tatu Tinoja“!!!
Tako smo s akrilnim bojama bojali jaja od stiropora. Klinci su bili oduševljeni. Moja ispuhana jaja pala su u drugi plan jer su im ova bila praktičnija za bojati kad su se napiknula na štapiće. No ipak smo na kraju pobojali i ispuhana jaja. Kad su se osušila, izvadili smo štapiće i zalijepila sam zlatne i srebrne vezice na sva jaja.
Mama Jelena nam je dala veću granu koja je ostala nakon njihove radne akcije čišćenja dvorišta i voćnjaka. Posprejali smo je zlatnim i srebrnim sprejem (pola – pola po želji naše Ivone) te na nju objesili jaja. Stavili smo je u veći vrč koji smo ispunili većim kamenčićima kako bi ga „držali na mjestu“.
Što još napisati nego da jedva čekamo sutra do kraja urediti naš stan da svi naši uskršnji ukrasi zablistaju. Naravno da se veselimo i licima naših baka i djedova kad vide naše uskršnje poklončiće.
