Postoje razne inačice priče o Djedu Božićnjaku. Priča donosi da živi na sjevernom polu zajedno sa svojom ženom, gospođom Božićnjak. Ondje postoje radionice u kojima vilenjaci izrađuju igračke, a potom ih na Badnju večer Djed ukrca u svoje saonice koje vuku sobovi (na čijem je čelu sob Rudolf koji svojim nosom osvjetljava put) te tako podijeli darove djeci svijeta, ulazeći u kuće kroz dimnjak. Često djeca ostavljaju mlijeko i kekse da bi ih Djed pojeo.
Uz Isusa, Mariju, Josipa, pastire, tri kralja, slame i razne životinje u jaslicama često nalazimo i ognjište s vatrom. Vatra kao jedan od četiri elemenata čest je simbol u raznim religijama svijeta. U starim civilizacijama ognjište nečijega doma smatrano je svetim mjestom kao i mjestom snažnih religijskih vrijednosti. Zato je vatra postala temeljnim sredstvom u kršćanskome bogoslužju. Vatra kao centar svakog ognjišta je nezaobilazna i u božićnim jaslicama. Uz vaše ručno izrađene jaslice, napravite sami vaše blagdansko ognjište za jaslice. Sigurnosti radi ova vatra je nezapaljiva i napravljena je više radi simbolike.
Slano tijesto je savršeno za izradu božićnih ukrasa s djecom. Lako se mijesi, sastojke uvijek imamo kod kuće, a za otprilike 48 sati je savršeno suho i može se objesiti na bor. Mi svake godine slažemo nove ukrase iako ponekad više ni sami ne znamo kamo bi sa starima. No i tome smo već doskočili jer su bake i djedovi uvijek zadovoljni poklon – sitnicama koje su izradili njihovi mali unučići.
Slano tijesto se mijesi od slijedećih sastojaka: 2 šalice brašna, 1 šalica soli i malo vode.
Mogla bi reći da je izrada štalice nešto što me najviše asocira na Božić kroz djetinjstvo. Kad se sjetim atmosfere koja je vladala u kući i žara s kojim smo sestra i ja danima izrađivale štalicu uvijek me obuzme neka toplina. Jedva smo čekale da dođu praznici i već prvog dana školskih praznika smo u dnevni boravak donijele sve potrebno za izradu štalice. Problem je bio u tome što zaista nismo imale potreban materijal i bilo je prilično teško izraditi štalicu bez kartonske kutije i dobrog ljepila.
Kod svakog većeg pospremanja kuće, muž me upita: Da li ćeš ikada više trebati ove stare plastične fascikle? Odgovor je uvijek isti: Nemoj mi to baciti, to će mi sigurno za nešto trebati. U svoju obranu moram reći kako je danas meni i Vidu palo na pamet za što bi ih mogli iskoristiti. Vid fascikle u zadnje vrijeme stalno uzima u ruke i crta po njima markerom. Zanimljivo mu je kako bojicom i penkalom ne može ostaviti trag na fasciklu, a markerom može. Odlično mi je što na taj način slobodno istražuje i uči nove stvari i veseli me kako djecu oduševljavaju stvari koje sami spontano otkriju. Danas je bio u fazi izrade snjegovića (iz kolaž papira, gline i dr) pa sam predložila da nacrta krugove na fasciklu. Pomogla sam mu izrezati krugove jer je fascikle teško rezati dječjim škarama pa sam ih zaklamala jedan za drugog. On je napravio snjegoviću i kapu s očima i očima pa smo zaklamali i to. Na kraju smo preko gornjih klama provukli srebrni konac i zavezali ga kako bi Vid mogao objesiti svoj novi ukras na svoj bor. Svoj mali borić u spavaćoj sobi je okitio još u nedjelju, a i do
onda nas je već tjednima molio. Što se njega tiče, već po povratku s mora počeli bi sa kićenjem bora. Palo mi je na pamet kako bi bilo savršeno da smo snjegovića pošpricali bijelim snijegom u spreju, ali nisam ga trenutno imala kod kuće. A pošto je Vid već na ovom nacrtao oči, usta i gumbiće, ne želim mu kvariti veselje. Ovih ću dana kupiti snijeg u spreju pa ćemo drugog probati pošpricati. Ako uspije, svakako ćemo izraditi snjegoviće kao poklončiće za bake i djedove.
Ne propustite izraditi sa svojim mališanima jednostavne ukrase za Božić jer iako oni iz Kine koštaju vrlo malo, dječji božićni ukrasi napravljeni kod kuće s roditeljima koštaju neprocjenjivo puno.
