I oni koji su odrasli uz brata ili sestru isto kao i oni koji su cijelog života ostali jedinci ne osporavaju činjenicu da je puno ljepše i lakše odrastati uz brata ili sestru. Činjenica je da koliko god se mi odrasli trudili igrati sa svojom djecom i biti im prijatelji koji su uvijek uz njih kad im je to potrebno, interakciju među braćom te njihovu zajedničku igru i ljubav im ne možemo pružiti. Ne možemo to učiniti na isti način zbog jedne jedine činjenice: nismo više djeca već odrasli ljudi. Odrasli ljudi razmišljaju drugačije nego djeca, reagiraju drugačije nego djeca i igraju se drugačije nego djeca. Nekad je možda bilo lakše vidjeti tu povezanost i zaigranost braće i sestara jer su obitelji češće imale više djece; pojam „bijele kuge“ (jedno dijete po obitelji) je bio nepoznata pojava, a uz brojne poslove djedova, baka te roditelja djeca su bila manje-više prepuštena sebi i igranju sa braćom i sestrama. Danas se situacija u prosječnoj obitelji uvelike promijenila. Velika većina roditelja radi, a i oni koji ne rade jer su odlučili biti kod kuće sa djecom provode više vremena u igri sa svojim mališanima. Uz to djeci vrijeme popunjavaju i crtići, igrice na računalu te razne druge „blagodati“ suvremene tehnologije.
-
Misao dana
Koliko god bile velike suprotnost među ljudima, one su u biti ipak
nešto sporedno. Ono što nas dijeli, u usporedbi s onim što nas
združuje, bezgranično je sitno.Dominique Pire
Facebook članovi