I ovo me jelo vraća u djetinjstvo. Sjetim se sestre kako 15 min prije nego će mama i tata doći s posla, mahnito mijesi tijesto da bi ručak bio spreman. Mi jako volimo trgance i zovemo ih “žličnjaci”. Volim ih pripremati jer su jednostavni i ukusni. Još mi se više sviđa otkrivati s čim se slažu. Najčešća nam je kombinacija bila domaće slanine i vrhnje, ali sad već idem na razinu više. Jednom ih je sestra spremila sa svježom rajčicom na maslinovom ulju s puno češnjaka jer ga obožava, a moj tast je bio oduševljen s njima. Prvi put ih je jeo tada. To je vrlo “prosto” jelo, ali prolazi kao fini bezmesni ručak kad već želimo odmoriti želudac od mesa.
