Kad je maleni Krsto (danas dječačić od 15 mjeseci), naš znatiželjko, počeo proučavati svoj životni prostor i sve u njemu, uhvatila me panika. Posebno su mu zanimljive kuhinja i struja. Ja sam od onih mama koje se drže dobre stare poslovice: „Bolje spriječiti, nego liječiti“.
Mišljenja sam i uvjerenja da se žena za porod ne može pripremiti i da nikad ne znaš kako će proći. Iako sam rodila dvoje djece, imala sam totalno drugačiji pristup i trudnoći i porodu. Kad sam prvi put saznala da sam trudna, bila sam užasnuta. Od malena sam čula priče o porodu i sama pomisao na to mi je bila horor. Pripremila sam se na najgoru moguću verziju poroda, iako nisam mogla ni naslutiti što me čeka. Srećom se ta najgora verzija uopće nije ostvarila. Nisam imala trudove od 20 sati kao „svaka“ prvorotkinja niti sam rađala dva dana. Rodila sam u roku 20 minuta i bilo me užasno strah, no preživjela sam. Poroda se više ni ne sjećam, ali oporavak je bio dugotrajan i bolan.
