Baš me jučer nazvala prijateljica da me pita čime bi mazala pelenski osip kod svoje djevojčice stare tek dva mjeseca. Rekla sam joj: “Nisi mogla nazvati bolju osobu za savjet.” Ovog smo se ljeta podosta namučili s pelenskim osipom. Kako mi Hana nije prvo dijete već treće često ne očekujem probleme tamo gdje ih nisam imala s prvo dvoje djece. No već u bolnici nakon terapije antibioticima zbog sumnje na urinarnu infekciju učinilo mi se da je područje spolovila nekako crvenije i naborano. Nakon 3 – 4 tjedna počeli su problemi s osipom na područje spolovila i guze. Pedijatrica je govorila da to nije ništa i da je viđala puno gore stvari, ali situacija se nije popravljala. Probali smo 4 vrste krema za pelenski osip uključujući i „one najbolje“. Pošto koristimo platnene pelene pomislili smo kako joj to smeta pa smo prešli na pelene za jednokratnu upotrebu i isprobali čak 4 vrste. Osip je bio sve gori i gori. Nakon toga smo zaključili da bi možda ipak bile gljivice ako tako dugo ne prolazi pa smo probali Plymicol kremu. Nakon mazanja 3 tjedna bez ikakvog vidljivog poboljšanja pedijatrica je dala Rojazol. Ni on nije pomagao. Nakon punih 5 tjedana borbe s pelenskim osipom stigli smo u bolnicu zbog sumnje na neku bakteriju u mokraćnom kanalu. Proveli smo tamo 4 dana, ali kod uzimanja mokraće s kateterom pokazalo se da je nalaz sterilan. Liječnici također nisu bili sigurni da li je osip na spolovilu i guzi uzrokovan gljivicama ili ne. Sestre su me pitale da li koristim kakvu kremu na što sam po stoti put očajno odgovarala da smo probali 4 vrste krema za pelenski osip i 2 vrste za gljivice. Kuhale su mi kamilicu kako bi Hani stavljala obloge i dale Hipp kremu s cinkom i pantenolom. Mazala sam iako sam već bila sumnjičava prema kremama bi trebale pomagati, a ne pomažu. No slijedećeg jutra osip se smanjio za 80 %. Nisam mogla vjerovati. Probala sam kasnije s nekim drugim kremicama, ali osip bi se uvijek vraćao. Nakon ovog iskustva mogu reći da više neću niti pokušavati koristiti druge kreme. Ako je Hipp krema s cinkom i pantenolom ono što pomaže mojoj bebi, možda će pomoći i vama u liječenju i sprečavanju pelenskog osipa.
naša iskustva
Pelenski osip
Dvomjesečna beba
Vaša dvomjesečna beba počinje sve više obraćati pažnju na svijet oko sebe. Najviše ju zaokuplja mamin glas i prati ga po cijeloj prostoriji s puno pažnje. Počinje uzvraćati nekom vrstom tihog gugutanja.
Bebina osjetila možete izoštriti na razne načine. Možete joj iznad krevetića staviti šarenu igračku. Dok se igrate puštajte joj vedru i živahnu glazbu. Promatrajte što vašu bebu plaši, a što joj zaokuplja pažnju. I nadasve je puno mazite i pružajte joj puno ljubavi i pažnje.
Treći porod (kada krenuti u bolnicu)
Već dugo odgađam napisati nešto o trećem porodu jer stalno smišljam što uopće napisati. Treći porod prošao mi je kao u filmu i sve kao da se događalo nekom drugom, a ne meni. Nakon dugih devet mjeseci trudnoće napokon je došao i taj dugo očekivani dan poroda. Trudovi su počeli oko 6 sati navečer upravo kad se muž spremao ići kod bake i djeda po djecu koja su bila tamo na praznicima dva dana. Upravo su taj dan poželjeli ići kući pa je muž nakon napornog dana na poslu krenuo put Koprivnice (udaljene sat vremena vožnje od Čakovca). Prije nego je otišao krenuli su polagani trudovi no bili su uistinu lagani. Kad su se vratili oko 8 sati muž i ja još smo popili kavu na našoj terasi, pročitali djeci slikovnice te ih okupali. Željela sam ih zadržati što duže budne za slučaj da muž i ja moramo po noći u bolnicu jer sam se željela osigurati da će spavati cijelu noć. No unatoč svemu bila sam sigurna da prije jutra neću ići u bolnicu i da još stignemo javiti baki u Koprivnicu da krene do nas kako bi pripazila djecu. Ivonu smo već unaprijed pripremili na mogućnost da se ujutro probudi i da nas nema te je uputili što sve treba napraviti. Oko 23 sata smo stavili djecu na spavanje te sam još oprala i stavila sušiti veš. Nakon tuširanja muž je već bio zabrinut te je htio ići u bolnicu no ja sam ga uvjeravala kako još nije vrijeme. Legli smo na spavanje oko ponoći te sam se oko 1 sat ujutro digla i ipak odlučila krenuti u bolnicu kako bi mi stigli dati klistir i da porod protekne polako i bez ikakve žurbe. Kad smo stigli u bolnicu babica me pregledala i rekla da ću roditi jako brzo na što sam se ja samo nasmijala i rekla da to još nisu oni pravi trudovi koji trebaju biti kod izgona djeteta. Kad me doktorica pregledala i probušila vodenjak brzo su me otpremili u rađaonu i na licima sam im vidjela da je krajnji čas no jednostavno sam mislila da to još nije to. Zabrinuto sam pitala da li će mi stići dati klistir na što je babica odgovorila da je prekasno i da klistir nije potreban. Sve je djelovalo tako polagano, bolovi su bili slabi i kad su me stavili na stol pitala sam da li mogu malo na pilates loptu jer ne bi tu sad ležala satima. Babica je rekla da rađam i da je kasno za pilates loptu. Rekla je da stisnem i kod prvog pokušaja nisam uspjela. Dali su mi drip i nakon minutu dvije (nisam sigurna da li je drip uopće stigao djelovati) rekli da probam stisnuti još jednom. Kod prvog stiska izašla je glavica, kod drugog
cijelo tijelo i naša Hana ugledala je svjetlo dana. Kad sam prvi put legla na stol vidjela sam da je 2:10, a rodila sam u 2:25. Porod je trajao 15 minuta! Željela sam probati treći put roditi na stolčiću no nisam se ni snašla i zaboravila sam uopće pitati. Ovakav brzi porod ni muž ni ja nismo očekivali. Pogledali smo se i nismo trebali reći ni riječi. Pogledi su nam govorili: „To je to? Nemoguće!!!“ Nakon dva uistinu duga poroda naša Hana došla je na svijet polako, sigurno i bezbolno. Takva je i danas pa ako je suditi prema karakteru i porođajima mogla bi tvrditi da dijete od samog početka svojim dolaskom na svijet pokazuje kakav je karakter. Moje prvo dijete, šestogodišnja Ivona došla je na svijet na isti način kao što i danas radi sve što radi: s puno galame, vike. Nestrpljivost je i danas njena glavna osobina, a sve što radi radi s onim nekim posebnim žarom. Od početka trudova s njom do samog poroda prošla su 23 sata, a zadnjih par sati je bilo žestoko i jako bolno. Na kraju nisam uspjela stisnuti je i već su babice bile zabrinute što traje toliko dugo i tako boli. Vid, moje drugo dijete rodilo se na zadak, a i danas često malo zakomplicira stvari nakon čega sve što učini učini savršeno. No uvijek je potrebno malo pregovaranja. Hana je smirena i strpljiva beba i upravo je na takav način došla na svijet. Jedne tople ljetne noći odlučila je ugledati svjetlo dana bez da se oko toga radi neka velika strka. Hvala joj na svemu jer ona je uistinu beba u kojoj je lako uživati i kakvu je lako voljeti.
I ne smijem zaobraviti zahvaliti se svom dragom mužu što mi je i treći put bio velika podrška i podijelio sa mnom prekrasan trenutak rođenja djeteta.
Jednomjesečna beba
Prilagodba roditelja na novorođenče, ali i vaše bebe na vas i novu okolinu u kojoj se našla prirodna je i normalna stvar. Nakon što je prvih devet mjeseci svog života provela u zaštiti majčine maternice, beba je napokon ugledala svjetlo dana. Iako vam vaša beba izgleda sitno i krhko, znajte da je ona žilavo biće kojem u prvim mjesecima njena života najviše treba vaša nježnost, ljubav i strpljenje. Ako se beba osjeća sigurno i voljeno u vašem naručju, vjerujte da joj ništa drugo ne treba.
Po povratku iz rodilišta (Prvi dani vaše bebe)
Evo, napokon je prošao i taj dugo očekivani porod i naša je malena beba došla na svijet. Ne znam ni sama tko je bio bolje nestrpljiv, muž i ja ili Ivona i Vid da vide svoju malenu sestricu. U bolnici smo proveli nešto više vremena nego smo očekivali zbog nekih manjih problema (infekcija mokraćnih putova i čekanje na ultrazvuk bubrega) pa smo kući stigli 9 dan nakon poroda. Uglavnom, kuća me dočekala mnogo čišća nego što sam je ostavila, sav veš opran i ispeglan, a muž mi je čak skuhao i odličan ručak. Da, da, i to je moguće! Klinci su bili jako nestrpljivi i jako su se dobro snašli u svim novinama koje su doma stigle zajedno s bebom. Mislila sam da će očekivati veće dijete s kojim će se već moći igrati kao što se to roditeljima često dogodi, ali ustvari nisu pitali niti jednu riječ o tome zašto je beba tako mala i zašto samo spava. Beba je uistinu mala (najmanja od moje troje djece, rođena s 2790 i 47 cm pa je još pala na 2500 g) i jako je dobra i mirna bebica. Puno spava, a i kad je
budna jako je mirna i zadovoljna. Da li je to zbog toga jer smo i mi tako smireni pa dijete to osjeća ili je jednostavno takvo dijete, manje je bitno. S Ivonom smo bili prilično uznemireni jer puno toga ljudi ne znaju s prvim djetetom pa su oko mnogo stvari zbunjeni i preplašeni. Kad sam rodila Vida Ivona je bila stara dvije godine i tri mjeseca pa je još i oko nje bilo puno posla zbog kojeg smo isto tako bili često nervozni. Sada je situacija potpuno obrnuta. Djeca su veća, igraju se puno vani s prijateljima pa stignemo obaviti sve što treba i još odmoriti kad poželimo.