Evo da se još bar jednom javim prije velikog događaja. Sutra ulazim u ono razdoblje u trudnoći kad kažu da je trudnoća donešena tj. ako se dijete i rodi neće biti nedonošće. Trudnice kojima prijeti prijevremeni porod vjerojatno s nestrpljenjem čekaju ovaj tjedan, ali one koje nemaju prevelik strah od preranog poroda niti ne znaju što znači ulazak u 37 tjedan. Uglavnom, drugo dijete, svojeg sad trogodišnjeg Vida sam rodila odmah nakon ulaska u 37 tjedan pa se ne bih iznenadila da se i ovog puta to dogodi. Strahovi od poroda su čas jaki, a čas ih uopće ne osjećam. Možda to ima veze i s onim promjenama raspoloženja kod trudnica. Većinu vremena bih odmah išla roditi da me netko pita, al ne znam što bi se dogodilo kad bi se uistinu morala već ovaj tren spremati u rodilište. Trbuh mi se spustio pred nekih 10-tak dana i to ovog puta na očigled. U prve dvije trudnoće je to primijetila samo moja pokojna baka koja me odmah upozorila da se približava porod. Nekad se naime nije izračunavalo trajanje trudnoće jer nije bilo ultrazvuka, a niti žene nisu pamtile prvi dan zadnje menstruacije. Sredina trudnoće se smatrala kad je žena počela osjećati micanje djeteta, a spuštanje trbuha je značilo da će porod uslijediti u nekih 10 – 20 dana. Tako mi je bar govorila baka. No ovog puta smo i muž i ja primijetili kako se trbuh izrazito spustio. Beba je već vjerojatno velika (na posljednjem pregledu s 34 tjedna je bila 2 kg) pa su pokreti ponekad malo bolni i vidljivi golim okom. U drugoj trudnoći mi je tjedan dana prije poroda ispao onaj krvavi čep koji štiti dijete od eventualnih štetnih utjecaja, ali ovog puta se to nije još dogodilo. Nestrpljivosti uvelike pridonose ljetne sparine i nemogućnost da se namjestim kako bi usnula na bar par sati u komadu. Navečer prije spavanja stignem izmoliti bar po 5 Očenaša, Zdravomarija i Slava ocu, a tek onda počnu nevolje. San ne dolazi na oči, a više nemam snage ni za čitanje knjige ni za gledanje televizije. Uz odlazak na wc po 10 – 15 puta na noć nije ni čudo da sam premorena po cijele dane. Uz to me muče i to što mi često u prijepodnevnim satima naglo padne tlak pa moram leći, a djeci je teško razumjeti zašto se sve to događa. Oni traže svoje, rado bi išli u šetnje,r ado bi se igrali sa svojom mamom, pekli kolačiće… a meni je to sve teže i teže.
dnevnik jedne trudnice
Dnevnik jedne trudnice – 37. tjedan
Dnevnik jedne trudnice – 30. tjedan
Napokon je došao i taj dugo očekivani 30. tjedan. Užasno mi je sporo prolazilo vrijeme do sad i svaki put kad krenem računati iznenadim u kojem sam tek tjednu. No sad mi se nekako čini da će uskoro biti kraj tom iščekivanju. Kako sam već dvoje djece rodila uvijek nekoliko tjedana prije (Ivonu 1 tjedan, a Vida tri tjedna prije termina) već se sad nadam kako ću i treće dijete roditi bar malo prije da olakšam muke ovih zadnjih nekoliko tjedana. Prošli tjedan sam bila kod ginekologa i sve je u redu. Beba se napokon okrenula glavicom prema dolje i nadam se da će tako i ostati. Nije da mi je drugi porod (na zadak) ostao u ružnom sjećanju. Dapače, bio je prilično brz i manje bolan nego prvi, ali mislim da se dijete namučilo puno više od mene. A ne bi to poželjela malenoj Hani. Oko imena smo se napokon dogovorili i iako moja Roza nije ušla ni u uži izbor što se tiče mog muža i djece svi smo zadovoljni sa Hanom. Ivona već nekoliko godina ima jednu bebu od koje se ne razdvaja, a pošto je zove Hana, nekako je zvučalo sasvim prirodno da se i dijete zove Hana. Ivona je, naravno oduševljena. Možda se ipak izborim pa da Hana bar bude u crkvi krštena kao Roza. No do onda imam vremena.
Rubrika dnevnik jedne trudnice, Iskustva i savjeti
Tag 30 tjedan trudnoće, bol u listovima u trudnoći, dilutirani pijelon, povraćanje u trudnoći, žgaravice u trudnoći
1 Comment
Depresije u trudnoći
Kako u prvoj trudnoći nisam osjetila nikakve značajnije promjene raspoloženja, iznenadila sam se kad sam u drugoj trudnoći osjetila prve znakove depresije. Bilo je to negdje polovicom trudnoće i iako su se kockice mog života počele savršeno slagati, nikako nisam bila zadovoljna ni sa čim. Na prvi pogled savršen život jedne trudnice koja je uvijek priželjkivala takav život u mojim očima izgledao je grozno. Muž i ja samo kupili gradilište za gradnju naše kuće, jedno dijete upravo je napunilo dvije godine, a drugo je bilo na putu. Promjene raspoloženja tako su drastične da na trenutak osjećate blaženstvo i savršenstvo situacije u kojoj se nalazite, a već minutu kasnije imate osjećaj da ste pokraj potpunih stranaca i da ne volite ni svog muža ni svoje dijete. Taj osjećaj bespomoći je tako snažan da mislite da ste skroz netko drugi i da se više nikada nećete uspjeti izvući iz ovog života kojeg toliko mrzite.
Dnevnik jedne trudnice – 21. tjedan
Prošao je i 20 tjedan moje trudnoće i moram priznati da vrijeme u trećoj trudnoći prolazi brže nego ikad. Čini mi se kao da ću se samo okrenuti i već ću biti u rađaoni. Klinci su doma sa mnom pa vrijeme u kuhanju, igranju, čitanju slikovnica, čišćenju i brizi oko djece prolazi užasno brzo. No možda je i bolje da je tako. Bar se nemam vremena zamarati raznim razmišljanjima o tome da li je sve sa trudnoćom u redu te kako će proći porod. Svaki put na pregledu dobijem od ginekologa povratnu informaciju da je sve apsolutno završeno za sad pa toliko ne razbijam glavu. S drugom trudnoćom sam bila više uplašena. Vida sam nosila na zadak i zadnjih par tjedana mi se činilo da se svom snagom pokušava okrenuti u pravilan položaj, a ipak nije uspio. Bojala sam se da si pri pokušaju okretaja ne bi omotao pupčanu vrpcu oko vrata i slično. Jednom sam čak kad nisam cijeli dan osjetila micanje djeteta navečer odjurila kod ginekologa. I naravno, sve je bilo u redu. Potrošila sam 100 kuna, dva sata čekajući na ultrazvuk i ctg te sam se cijeli dan brinula bez veze. Ginekolog mi je rekao da djeca pod kraj trudnoće jednostavno miruju i skupljaju snage za porod pa se uz činjenicu da više i nemaju toliko mjesta za micanja često može dogoditi da trudnica cijeli dan ne osjeti dijete. No čitajući sve one časopise koji savjetuju koliko točno sati i čak koliko minuta razmaka smije biti između osjeta micanja djeteta stvarno sam se uspaničila. Vjerojatno mi trudnice često previše brinemo jer kako mora biti – tako će i biti.
Rubrika dnevnik jedne trudnice, Iskustva i savjeti
Tag micanje djeteta, trudnica, u trudnoći
Comments Off on Dnevnik jedne trudnice – 21. tjedan
Dnevnik jedne trudnice – 17. tjedan
Od početka trudnoće često čujem pitanje: U kojem ste tjednu? Sa prvim djetetom sam imala vremena za sve i u svakom sam trenu znala koliko sam tjedana i dana točno trudna. Sa drugom trudnoćom sam bar znala koliko sam mjeseci trudna, a u trećoj trudnoći to nekako nije niti bitno. Kad me netko pitao ili sam na brzinu izračunala i slijedeći tren zaboravila ili sam jednostavno slegnula ramenima i rekla da baš i ne stignem brojiti. No neki dan sam si uzela zadatak da pronađem kalendar i izračunam koliko sam točno tjedana trudna. I kad sam jučer došla kod frizerke i kad me pitala koliko sam trudna, sva ponosna sam izjavila: 17 tjedana, a ona me blijedo pogledala i upitala: Koliko je to mjeseci? E sad „koliko je to mjeseci?“Pa tek sam jučer navečer izračunala tjedne!
Rubrika dnevnik jedne trudnice, Iskustva i savjeti
Tag 17 tjedana, bol u listovima, kod treće trudnoće, neobjašnjivi bolovi u trbuhu, trne desna noga, trudnica, u trećoj trudnoći
Comments Off on Dnevnik jedne trudnice – 17. tjedan