Danas je moja osmomjesečna Hana prvi put otkrila čari perilice rublja ili kako je mi ljudi zovemo, vešmašine. Sjetilo me to da su, ne tako davno, Ivona i Vid također provodili vrijeme ispred perilice. Kako je zanimljivo to veliko čudo koje vrti rublje… Znala sam sjediti s njima ispred perilice kad su bili mlađi pa nam je tako omiljena igra bila: „Što se pere?“ Kad je perilica vrtila rublje pa onda stala pokazala sam im na dio odjeće i pitala ih da li znaju što je to i oni bi pogađali. Zanimljivo je koliko djeca zapravo primjećuju ono što ostali ukućani oblače. Tako su moji klinci gotovo nepogrešivo odgovarali i pogađali čak i to koje su čije gaće. Hana je još premala za ovu vrstu igre pa je za sad samo gledam i uživam u ovim predivnim trenucima, trenucima kad dijete otkriva svijet oko sebe. Sa svakim djetetom me to razdoblje fascinira, ali i ispunjava strahopoštovanjem prema djetetu koje gledam i prema životu samom.
ostale igre
Što se pere?
Rubrika Igraonica, ostale igre
Comments Off on Što se pere?
Slobodna igra
Ne znam da li ćete shvatiti o čemu zapravo pišem u ovom postu. Dolazi lijepo vrijeme i djeca sve više vremena provode u igri na otvorenom. Svakog dana gledam roditelje koji doslovce hodaju za svojom dvogodišnjom, trogodišnjom pa čak i četverogodišnjom djecom i paze na njih. Velika većina njih hoda za djecom neprestano govoreći rečenice poput: Nemoj hodati po tom zidiću, Past ćeš! Želiš li pasti? Pusti Nikolu! Nemoj se svađati s Ivanom! Nemoj tu, zagazit ćeš u blato! I to traje cijelo poslijepodne. Dragi roditelji, većoj djeci potrebno je samo prilagoditi okolinu za igru i ostaviti ih da uživaju u slobodnoj, bezbrižnoj igri koju će oni sami smisliti najbolje bez vašeg uplitanja. Nemojte raditi invalide od vaše djece stalnoih upozoravajući da nešto ne mogu. Najmanje od svega, nemojte vikati na njih ako stanu u blato. Pa nije blato otrovno, odjeća se opere, djeca se okupaju i život ide dalje. Neki se roditelji ponašaju kao da je smak svijeta ako su im djeca zagazila u blato. Pripazite da u blizini gdje se djeca igraju nema oštrih, opasnih predmeta i da je okolina „sigurna“. Mnogi su se roditelji do sad već uvjerili kako ne postoji 100 % sigurna okolina i kako će se nezgoda dogoditi upravo onda kad mislite da ste pazili na djecu i osigurali sve kako se ništa ne bi mogla dogoditi. Nemojte misliti kako ako pustite svoju djecu da se igraju u miru postajete nemaran roditelj. Nemaran ste roditelj ako na znate gdje se vaša djeca nalaze, ako ne znate s kim komuniciraju preko interneta, ako ne znate gdje je vaše jednogodišnje dijete u ovom trenutku, a susjed ima duboki bazen u svom dvorištu. No takvih je roditelja, na sreću, jako malo. Pustite li djecu da se igraju u miru s vršnjacima, učinili ste pravu stvar za njih, ali i za sebe. Ako djeca sama organiziraju igru s vršnjacima biti će sigurnija u sebe i svoje sposobnosti, a i zadovoljnija jer im nitko od odraslih stalno ne sjedi za vratom. A vi, dragi roditelji uzmite u ruke dobru knjigu i uživajte u čitanju ili šetnjama na svježem zraku.
Rubrika Igraonica, ostale igre
Tag igra na otvorenom, igra na svježem zraku, igra s vršnjacima
Comments Off on Slobodna igra
Zašto se djeca ne igraju s igračkama?
Kao roditelj često sam se pitala zašto se djeca ne igraju s igračkama? Koliko samo mi roditelji novaca trošimo na razne skupe i pomodne igračke koje djecu u trenu razvesele, a onda ih opet stave na policu pretrpanu sličnim skupim igračkama ili ih bace u kut sobe. To nas roditelje često prilično ljuti, a ne sagledamo taj problem iz pravog kuta. Naša djeca nas sigurno u trgovini ne navlače za rukave moleći da im kupimo igračke. Djece – kolekcionara koja vole sakupljati i posjedovati baš svaku novotariju kojima nas bombardiraju na tv – u i u izlozima trgovina zapravo je malo. A i zahtjevima te djece udovoljavaju roditelji liječeći svoje komplekse. Da li biste dali svojoj djeci slatkiša koliko požele? Ipak, koliko god grubo to ponekad zvučalo, mi odrasli smo ti koji određujemo pravila. Prisjećajući se svojeg djetinjstva, sjećam se prelijepe igre s sestrom te bratićima i sestričnama. Igračaka se prisjećam tek u tragovima jer ih zapravo nisam ni imala previše. Par knjiga išaranih i naslijeđenih od starijih bratića i sestrična, nekoliko pušaka koje mi je deda napravio od drva, lopta, medo i jedna – dvije bebe koje sam dobila kad sam bila već starija. Zbog toga mi je užasno teško reći svojoj djeci u trgovini da danas nećemo kupovati igračke. Uvijek, ali baš uvijek osjećam bar neku neugodu kad im ne kupim ono što požele. A zapravo razmišljajući zdravim razumom, znam da im sva ta sila igračaka ne treba i da se njima uopće neće igrati. Najgore je što ću onda ja spremati sve te igračke i vrijeme koje bi mogla posvetiti njima provest ću pospremajući sobu prepunu plastike i raznih drugih gluposti. I pritom ću naravno biti nervozna i živčana, a sve zbog igračaka koje sam sama nakupovala. Pa onda mi recite, zar je sve to potrebno? Nemojte misliti da su vaša djeca zakinuta za nešto ako im soba nije prepuna igračaka. Po meni, baš time im pomažete u igri, razvijanju mašte i socijalnih odnosa. Ako djeca imaju 5 lopti vjerojatno se neće igrati ni sa jednom. Ako dvoje djece ima dvije lopte, svaki će uzeti u ruke jednu i vjerojatno će se igrati s njom par minuta ili se uopće neće igrati. Ako imaju samo jednu loptu prvo će se morati dogovarati što će se igrati, a onda kad se dogovore (pregovorima, dogovorima, ali ponekad i svađama) igrat će se bez prestanka.
Rubrika Igraonica, ostale igre
Tag dječja igra, igračke
Comments Off on Zašto se djeca ne igraju s igračkama?
Bingo za djecu
Moji klinci obožavaju Bingo pa je svaki ponedjeljak navečer rezerviran za gledanje njihove omiljene tv emisije. Kad malo bolje razmislim, i sama sam kao dijete voljela gledati lutriju. Ima nešto privlačno u šarenim lopticama s brojevima koje nekome mogu donijeti sreću (ili bar novce). Iako smo od nedavno počeli kupovati listiće te smo i sami postali pravi igrači Binga, klinci su neprestano razmišljali kako bi svakog dana mogli zaigrati svoju omiljenu igru. Ubrzo su smislili: ostalo nam je nešto loptica od starog biljara, a nedostatak loptica nadomjestili su špekulama na koje su markerima napisali brojeve koji nedostaju. Loptice i špekule s brojevima su ubacili u veliku plastičnu bocu i promiješali. Mi smo na listiće upisali željene brojeve, a oni su jednu po jednu iz boce vadili špekule. Pazite da odaberete bocu koja ima usko grlo kako kad djeca okrenu bocu ne bi sve špekule istovremeno izlazile van jer bi to moglo buniti djecu. Varijanta s brojevima ima bezbroj pa je možda bolje da za svaku igru odaberete nova pravila. Tako će svima biti zabavno. Primjerice jednom je za nagradu potrebno izvući 5 od 40 brojeva, drugi put je pak potrebno izvući neparne brojeve i slično…
Bacanje potkove
Na ovu ideju došli smo čitajući malu knjigicu džepnog izdanja pod nazivom Kika uči jahati. Na posljednjoj stranici već spomenute knjige je opis ove igre. Iz kartona smo izrezali oblik potkove. Klinci su crtali potkove, a ja sam ih rezala jer je klincima teško dječjim škaricama rezati tvrdi karton. Oni su bojali temperama potkove, a nakon toga smo ih ostavili sušiti dan – dva. Pronašli smo kutiju u koju su se potkove trebale bacati i danas organizirali pravi mali turnir. Odrasli su imali malo veću udaljenost od djece iz očitih razloga. Ruke odrasle osobe
su duplo duže od dječjih ruku pa natjecanje ne bi bilo pošteno. Na papir smo napisali imena natjecatelja i postignute rezultate, a onaj natjecatelj koji je u pet uzastopnih igara ubacio u kutiju najveći broj potkova bio je pobjednik. Igrali smo s šest potkova, ali broj i boja potkova ovise najprije o vašem strpljenju i dobroj volji.