Napisao: Želimir Hercigonja
lustrirala: Dubravka Kolanović
Izdavač: Mozaik knjiga, Zagreb 2001., tvrdi uvez, 20 str.
Ova prekrasna slikovnica našeg trenutno najomiljenijeg pisca, posvećena je kruni šumskog kralj jelena. Snažnom jelenu, prekrasnog rogovlja da bi bio potpuni kralj, potrebna je kruna. No kako mi je rogovlje samo po sebi već dovoljno teško, potrebna je najlakša kruna koju je moguće izraditi. U šumi je raspisan natječaj za izradu kraljeve krune, a obećana je i novčana nagrada za najuspjeliji rad. Tjedan dana bio je rok zua izradu, a prispjelo je desetak kruna sve jedna ljepša od druge. Šumsko je vijeće od njih izabralo tri najuspjelije krune. Jedna je bila što su je izradile ptice pletarice isplevši je od suhih vlati trave u uprešana lišća, druga je bila djelo zajednice pauka krstaša, a treću su izradile s obale dalekog Sredozemnog mora ribe od najfinije morske pjene. Ipak im se nekako najviše dopala kruna od paučine čije su srebrne niti davale profinjen izgled. Sve su tri krune bile podjednake težine. Taman prije odluke, dotrči do vjećnika šumski miš i zamoli ih da uzmu u obzir i njihovu krunu, iako su zakasnili na natječaj. Sedmero je miševa nosilo povrh glave prelijepu krunu srebrnobijele boje izrađenu od pahulja maslačkova cvijeta. One su bile povezane ljepljivom sluzi puža golaća koje su kruni davale potrebnu čvrstinu. Bila je to najljepša i najlakša kruna kmoja je jednoglasno osvojila prvo mjesto. Miševi su svoju pobjedu proslavili sa svim šumskim životinjama u šumskom svratištu “Kod oštre bodlje” čiji su vlasnici bili jež i ježica. sutradan je kralj ponosno prošetao sa svojom novom krunom, no na nesreću nije izdržala ni jedan dan. Smežurala se i izgubila svoj sjaj, te jue naposljetku i uvenula. Svi su pokazivali prstom na ružnu krunu i osuđivali miševe kao zadnje prevarante. Željeli su da miševi vrate novac, a posebno oni čiji su radovi također bili u izboru. No miševi su sav novac potrošili i u strahu htjeli pobjeći. Srećom, javi se pravedan i mudar kralj koji je stao u obranu miševa. Svi su jeli i pili na račun miševa, a sada su im okrenuli leđa. Kralj je uvidio njihov trud i želju, pohvalio njihovu vještinu i kreativnost i nije im uzeo za zlo to što im je nedostajalo iskustva i zanatske nedorečenosti. Nakraju je mudar i plemeniti kralj pozvao sve stanovnike na piće, a miševima je pao kamen sa srca.
