lektira

Pinokio – lektira

Ukoliko niste nikad pročitali originalnog Pinokia, vrijeme je da to svakako učinite. Nemojte misliti kako je ovo originalno djelo bez razloga uvršteno u obaveznu lektiru pa nije naodmet prisjetiti se ako ste ga čitali davno… Mene je na ponovno čitanje potaknuo izraz lica moge osmogodišnjakinje kad ga je nedavno čitala za lektiru. Smješak joj nije silazio s usana, a knjiga iz ruku…

Neobični doživljaju jednog lutka

Carlo Collodi

S talijanskog prevela: Ljerka Car Matutinović

Oslikala: Andrea Petrlik Huseinović

Biblioteka Iskra, Nakladnik: Kašmir Huseinović

Tisak: MTG Topgraf, velika Gorica

Majstor Antonio kojeg su svi zvali meštar Trešnjić (Ciliegia – Čiljeđa) želio je od komada drveta napraviti nogu za stolić. Kad je uzeo sjekiru drvo je progovorilo: „Nemoj me jako udariti.“ Majstor Trešnjić se silno iznenadio te je taj komad drva poklonio svom prijatelju, kumu Geppettu koji ga je baš u taj tren došao zamoliti za komad drva da napravi lutka koji zna plesati, mačevati se i sl. Geppetta su neki klinci zvali Palentica zbog njegove žute vlasulje koja je jako sličila kukuruznim žgancima; on se zbog toga jako ljutio. Geppetto je napravio lutka i iznenadio se kakve ovaj nepodopštine izvodi: ukrao je Geppettu periku, cerio se i nakon toga pobjegao na ulicu. Tamo a je uhvatio oružnik no neki prolaznici su se jadali što će Geppetto napraviti lutku pa oružnik pusti lutka, a Geppetta odvede u zatvor. Pinokio se vratio kući, tamo je vidio zrikavca koji mu je rekao kako će loše proći; Pinokio je bacio čekić na njega i ubio ga. Bio je jako gladan, pronašao je jaje no kad ga je razbio iz njega je izašlo pile i izletjelo kroz prozor. Neki starao ga je polio vodom kad je išao prositi kruh. Vratio se kući i stavio noge na grijalicu te su mu izgorjele. Vratio se Geppetto i dao Pinokiu tri kruške koje je dobri starac sebi donio za doručak. Napravio je nestašnom lutku nogu, prodao svoj kaput da bi mu kupio Početnicu i da bi Pinokio krenuo u školu. Pinokio je pak svoju Početnicu prodao za četiri novčića kako bi tim novčićima kupio ulaznicu za kazalište lutaka. Lutke su na predstavi prepoznale svog brata Pinokia i jako se razveselile. Bili su tu Harlekin, Pulčinela, gospođa Rozaura i drugi. No lutkar Mangiafoco (Manđafoko) ga je htio baciti u peć ne bi li do kraja ispekao svog ovna. Na kraju mu se smilovao pa je umjesto Pinokia odlučio baciti Harlekina u vatru Pinokio ga je zamolio neka to ne čini i ponudio neka ipak baci njega u vatru. Na taj način je spasio svog prijatelja Harlekina. Lutkar Manđafoko dao je Pinokiu pet zlatnika i rekao neka to odnese ocu. Na putu kući Pinokio je sreo lisicu i mačka i pošao s njima jer su mu rekli da će ga odvesti do Zemlje budala, a tamo će u polju posaditi svojih zlatnika i od njih dobiti 2500 zlatnika preko noći. Naivni Pinokio je pošao s njima želeći zaraditi što više zlatnika. Putem su stali ne bi li se najeli i odmorili u gostionici „Kod crvenog raka“. U ponoć gostioničar probudi Pinokia i reče mu da mora krenuti, da su mačak i lisac otišli pred dva sata i da će se naći na Polju čudesa. Platio je jedan zlatnik za prenoćište i večeru i krenuo. Putem je sreo dušu Zrikavca koji govori i opet mu je govorio da ne radi dobro, savjetovao mu neka ne ide za Lisicom i Mačkom no Pinokio ga nije poslušao. Nakon toga Pinokia su napali razbojnici (Mačak i Lisac) te su ga objesili na drvo jer nije želio otvoriti usta u kojima je čuvao zlatnike. Djevojčica zagasitoplave kose spasila je Pinokia, sokol je presjekao uže, a pas Kudrov je kočijom doveo Pinokia do njene kuće. Došla su tri liječnika: Gavran, Sova i Zrikavac koje je pozvala djevojčica. Zrikavac je rekao da je Pinokio derište, nevaljalac i skitnica i Pinokio je zaplakao. Djevojčica zagasitoplave kose je bila nitko drugi doli Vila. Lijek koji mu je Vila dala, Pinokio je popio tek kad su došli zečevi s mrtvačkim sandukom. Kad ga je Vila pitala gdje su mu zlatnici on je lagao i nos mu je narastao. Vila mu je rekla da će Geppetto uskoro doći pa je Pinokio krenuo pred njega. Putem je sreo Mačka i Lisicu koji su ga prevarom odveli do Polja čudesa u gradu Hvataj blesane. Kad je Pinokio otišao po vodu za zalije svoje zlatnike lopovi su mu ih ukrali  i rekli mu da se on vrati za dvadeset minuta i da će onda pronaći stablo puno zlatnika. Kad se Pinokio vratio papagaj mu je rekao da su ga ova dvojica prevarila. Nestašan je lutak sad otišao na sud i tamo ga je sudac majmun osudio na zatvor. Kad je car nakon četiri mjeseca odredio pomilovanje, Pinokio je izašao iz zatvora. Putem je naišao na zmiju i uhvatio se u zamku jer je išao brati grožđe Uhvatio ga je seljak i postavio kao psa čuvara. Pinokio je pomogao seljaku uhvatiti četiri kune pa ga je ovaj pustio na slobo9du. Kad je došao do kućice u kojoj je stanovala djevojčica zagasitoplave kose, nje više nije bilo tamo, umjesto djevojčice stajao je spomenik na kome je pisalo da je djevojčica umrla jer ju je napustio njen mali brat Pinokio. Pinokio je dugo plakao, a zatim ga je Galeb odnio do obale rekavši mu da je Geppetto krenuo u potragu za njim. Kad su stigli Geppetto je već bio daleko na moru, a oluja je bjesnila. Pinokio je plivao cijelu noć ne bi li došao do barke. Došao je do otoka pčelica radilica i tamo mu je Dupin rekao kako je Geppetta sigurno progutao veliki morski pas. Došao je do sela i nekoj ženi pomogao nositi vrč vode za hranu, a kad mu je dala jelo, Pinokio je u njoj prepoznao Vilu7. Vila mu je obećala da će postati dječak ako bude dobar i krene u školu. Umjesto u školu Pinokio je krenuo do obale vidjeti Morskog psa. Na obali se potukao sa zlim društvom, jedan dječak je ranio drugog dječaka Eugenia u glavu s knjigom. Došli su oružnici i pomislili kako je Pinokio to učinio te su ga odveli. Maleni lutak je pobjegao oružnicima i psu Alidoru kojeg je na kraju i spasio iz mora. Našao se u mreži jednog ribara koji ga je umalo ispržio na ulju no spasio ga je onaj isti pas Alidoro. Vila mu je opet sve oprostila; Pinokio je krenuo u školu i bio je jako dobar učenik. Jednog dana mu je Vila obećala kako će slijedećeg dana postati dječak. No nestašni se lutak ovog puta sprijateljio s Romeom (kojeg su svi zvali Žižak), krenuo u Zemlju igračaka gdje nema škole, ne treba učiti i stalno se ljenčari. Nakon pet mjeseci Pinokio i Žižak se pretvore u magarce. Čovječuljak koji ih je kolima doveo u zemlju igračaka prodao je dječake na sajmu. Pinokia je kupio ravnatelj družine pajaca koji ga je dresirao tri mjeseca, a nakon toga napravio predstavu. Pinokio je pao na predstavi i postao hrom. Zatim ga je kupio neki čovjek zbog njegove kože, kako bi od nje napravio bubanj. Pinokiu je objesio kamen oko vrata i potopio ga u more ne bi li ovaj umro. No vila je poslala ribe koje su pojele Pinokia i on je ponovno postao lutak. Dok je plivao tražeći spas progutao ga je veliki Morski pas. U utrobi morskog psa pronašao je Geppetta koji je tamo bio dvije godine. Morski pas je bio stari bolovao je od astme pa je spavao otvorenih ralja. Kad je jednom tako spavao Pinokio je opazio zvjezdano nebo koje se vidjelo kroz njegove otvorene ralje. Pinokio je uzeo Geppetta na leđa, plivao s njim, a kad više nije mogao spasila ih je Tuna koja se također spasila iz utrobe Morskog psa. Putem su njih dvojica sreli Lisicu i Mačka koji su prosili i izgledali prilično jadno. Došli su do kolibe gdje je živio Zrikavac. Pinokio je od tada svaki dan vukao vodu iz bunara za natapanje vrtova kod povrtlara Giangia, a ovaj mu je za uzvrat davao čašu mlijeka svaki dan za oca Geppetta. Pinokio je i pravio košare kako bi zaradio nešto novaca. Ko povrtlara je vidio Žiška na samrti i rastužio se. Jednog dana je krenuo s 40 novčića kako bi kupio za sebe novo odijelo. No putem je sreo puža koji mu je rekao kako je Vila bolesna u bolnici bez novaca. Pinokio je pužu dao 40 novčića neka odnese Vili. Ujutro se probudio kao dječak. U sobi ga je čekalo novo odijelo, novčanik s 40 zlatnika i pismo od Vile zagasito plave kose. Geppetto je također ozdravio i radovao se zajedno sa svojim sinom Pinokiom.

Likovi: Pinokio, Geppetto, Vila, majstor Čiljeđa (Trešnjić), Zrikavac, lutkar Manđafoko i ostale lutke, Lisica i Mačak, pas Kudrov, tri liječnika: Gavran, Sova i Zrikavac, papagaj, sudac majmun, zmija, seljak, Golub, Morski pas, zločesti dječaci, oružnici, pas Alidoro, Romeo kojeg su svi zvali Žižak), ravnatelj družine pajaca, Tuna, povrtlar Giangi, puž.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | Comments Off on Pinokio – lektira

Anica i sportski dan

Mozaik knjiga, 2001. god., 63 str., tvrdi uvez.

Napisala: Desa Muck

Ilustrirala: Ana Košir

Anica Pivnik ima osam godina. Jednog poslijepodneva došao joj je u posjet prijatelj Jakov koji joj je rekao kako ga jako muči što sutra u školi imaju sportski dan. On naime tako grozno trči da mu se uvijek svi rugaju. Anica se pak jako veseli sportskom danu jer je naumila u trčanju pobijediti tužibabu Špelu. Kao prava prijateljica govori Jakovu kako njegovo trčanje sigurno nije tako loše no kada Jakov pokaže način na koji trči, ona shvati kako će slijedećeg dana uistinu imati velikih problema bude li tako trčao. Anica predlaže Jakovu kako bi mu ona mogla pokazati kako se trči no i ovo malo trčanja privuklo je pozornost susjeda i Aničine sestre te je Jakov dobio komentare poput onog Aničine sestre Maje da trči kao pijana kokoš. Zbog toga se dvoje prijatelja dogovore kako će navinuti sat u ponoć i iskrasti se iz kuće ne bi li Jakov na školskom igralištu naučio trčati. Putem naiđu na ljubavni par, psa kojeg su se silno prestrašili te susjeda koji se baš vraćao iz šetnje sa svojim psom. Nisu prepoznali susjeda u mraku te im je on uistinu ulio strah u kosti te su počeli prestrašeno trčati sve do kuće. Slijedećeg jutra Anica se teškom mukom ustala iz kreveta. Na veliko iznenađenje shvatila je da je veliki pas još uvijek na pragu njene kuće. Mama i tata zbog toga baš i nisu bili presretni no ipak su mu dali nešto hrane. Na sportskom danu osvojila je drugo mjesto i nije uspjela pobijediti toliko mrsku Špelu. Jakov je dobro trčao, ali usred utrke mu je popustila vezica na hlačama te su mu hlače pale do gležnjeva, a uz to je i nespretno pao. To je, naravno izazvalo strašan smijeh njegovih prijatelja i profesora tjelesnog. Aničina mama već je slutila da je njena kćer prošle noći imala neku avanturu, ali ipak je bila sretna kad joj je Anica sama sve ispričala. Susjed Franjo nešto joj je ispričao o dvoje djece koju je sreo prošle noći kad se vraćao iz šetnje sa svojim psom. Izgledali su baš kao Anica i jakov. Mama je zagrlila Anicu i rekla kako se ovog puta neće naljutiti pošto je sama sve rekla. Upozorila ju je još jednom na sve opasnosti koje vrebaju na djecu koja šeću sama noću te joj rekla kako je unatoč svemu prava prijateljica koja je pomogla prijatelju u nevolji. Anica je prije spavanja pomislila kako će možda sve biti u redu, možda će ipak moći zadržati Srećka te će ovaj sportski dan pamtiti kao dan kad je konačno dobila psa.

Prekrasna knjiga koju se definitivno isplati pročitati svom djetetu. Ako pak imate školarce koji tek uče čitati, ova knjiga je pun pogodak jer su slova krupna i lako čitljiva. Ilustracije u boji sigurno će produžiti njihovu koncentraciju i raspiriti maštu. Ne propustite i ostale knjige iz serije „Anica“.

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | Comments Off on Anica i sportski dan

Da sam odrastao

Éva Janikovszky

Ilustrirao: László Rèber

Hena com, Zagreb, 2001. god., 35 str., tvrdi uvez.

Prevela s madžarskog: Lijerka Damjanov – Pintar

„Svako dijete zna, pa i ono najmanje, da je biti zločest mnogo zanimljivije nego biti dobar“ – ovom rečenicom započinje slikovnica pod nazivom „Da sam odrastao“. I to je velika istina. Tome bi još dodala da tu veliku istinu zna i svaki odrastao čovjek, ali ona je potisnuta duboko u njemu. Tko ju je potisnuo? Roditelji, učitelji, bake i djedovi i svi oni odrasli koji misle da je biti dobar odgajatelj stvarno lako: Samo uvijek paziš da je dijete opralo ruke prije jela, opralo zube nakon jela i da je pospremilo svoje igračke. Naravno, ljudima su upravo ove stvari pokazatelj dobrog odgoja. Lakše je primjetiti da li su djeca „dobro odgojena“ ma što to značilo. Teže je vidjeti da li odrastaju u miru, sreći i veselju, pa je to lako zanemariti i praviti se da to i nije toliko bitno koliko i to da li uvijek imaju papučena nogama i da su pojeli svu mrkvu iz juhe. A opet ne znam niti jedno dijete koje se ozbiljno razboljelo zbog činjenice da nije opralo ruke prije jela ili hodalo po kući bez papuča. A i nepospremljene igračke manje – više smetaju nama odraslima, a ne djeci. Na kraju krajeva, mi smo ti koji smo im kupili tu gomilu igračaka, oni bi bili jednako zadovoljni i sa jednom bebom i jednim autićem . Po drugoj strani znam gomilu odraslih koji imaju probleme uzrokovane „dobrim odgojem“. Neki su toga svjesni, a neki ne. Ne znam što e opasnije…. Često me srce zaboli kad vidim da djeca pokušavaju razbiti taj oklop strogoće i ozbiljnosti kod svojih roditelja, a ovi tek onda podivljaju. Koliko vas je puta dijete primjerice pošpricalo vodom, povuklo za nos ili pošaralo flomasterom kako bi se malo našalilo s vama i izmamilo osmjeh na vaše ozbiljno lice? Koliko puta ste prihvatili zabavu i od srca se poigrali s vašim djetetom? Ljudi koje ja najčešće primijetim obično  odmah počnu vikati na svoje mališane ne bi li uveli reda. A što je uopće red i tko ga je izmislio? Odrasli, i to iz jednog jedinog razloga: zbog velike i nikad zadovoljene ljudske potrebe da kontroliraju stvari, ponašanja i osobe. Kao da je postalo pitanje prestiža tko će više i češće vikati na svoju djecu. Ako dovoljno vičeš na njih i po potrebi, malo ih udariš po guzi – to si bolji roditelj! Potpuno pogrešno i po meni je potrebno samo jedno kako bi djeca bila sretna – biti na njihovoj strani…

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , | Comments Off on Da sam odrastao

Medo Winnie zvani Pooh – Alan Alexander Milne

Katarina Zrinski, 1998. g., 128 str., tvrdi uvez.

Prevela s engleskog: Marina Leustek,

Ilustrirala: Nevenka Macolić

Uvod:

Ako ste već čitali koju knjigu o Christopheru Robinu, onda znate da je on nekad imao labuda kojeg je zvao Pooh, ali s tim smo se labudom do sada već pozdravili i oprostili. Kako labudu više nije trebalo njegovo ime, Christopher Robin ga je uzeo i dao ga medvjediću. Medo Edo je jednog dana izjavio da bi i on želio imati neko dojmljivo ime pa je tako postao Medo Winnie zvani Pooh.

Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , | Comments Off on Medo Winnie zvani Pooh – Alan Alexander Milne

Dnevnik Ane Frank

Izdavač: Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost, Zagreb 1987., meki uvez, 227. stranica

Napisala: Anne Frank

O djelu i spisateljici: Djelo je prvi  objavljeno u Nizozemskoj 1947. pod naslovom Het Achterhuis. Holandski naslov ove knjige odnosi se na dio kuće koji je služio kao skrovište dvjema obiteljima koje su se ondje skrivale od 1942. do 1944. godine. Het Achterhuis ili doslovce “stražnja kuća” nalazi se na Prinsengrachtu, jednom od gradskih kanala. Više

Rubrika Čitaonica, lektira | Tag , , , , | Comments Off on Dnevnik Ane Frank