beletristika

Lyonel Trouillot

s francuskoga prevela Maša Brala

Alfa, 2014. g., 140 str., meki uvez

Izvorni prijevod ovog romana (La belle amour humaine) bilo bi Lijepa ljudska ljubav, no ovaj neobični roman ipak nije doslovno preveden kako njegov naslov ne bi zvučao banalno, potrošeno, preobično. U današnje vrijeme riječ ljubav ima 1000 značenja, a sva ona su jako daleko od one bezuvjetne ljubavi prema bližnjem svom, životu općenito i ljepoti svijeta u kojem živimo. Iskreno govoreći, da sam na polici gradske knjižnice ugledala knjigu pod nazivom Lijepa ljudska ljubav, nikad je ne bi ni uzela u ruke.

Anaïse, mlada djevojka koja dolazi iz zapadne Europe susreće svog vodiča Thomasa. Ona dolazi kako bi saznala nešto više o svojoj obitelji, svom djedu koji je skončao život na pustim obalama ovog dalekog otoka pod nerazjašnjenim okolnostima. Želi saznati nešto više o podrijetlu i životu svoje obitelji ne bi li pronašla sebe. Duboko u sebi ona zna kako zapravo traži odgovor na vječno pitanje: Gdje se smjestiti na ovom svijetu, kako iskoristiti svoju prisutnost na ovom svijetu. Kako biti sretan, a da ta sreća bude iskrena, neovisna o situacijama u koje će nas život odvesti. Kroz ovaj roman susrećemo se s velikim razlikama između života na Zapadu i života u malom, nerazvijenom otoku. Svi smo mi svjesni kako su razlike velike, a opet ti ljudi koji žive na rubu egzistencije nekako su sretniji, bezbrižni… kao da smo mi koji živimo u razvijenijem društvu izgubili vezu s prirodom, a samim time i sa onom pravom, istinskom srećom. Možemo li je još ikako pronaći? Nismo li živeći u ovom svijetu koji se sve više okreće materijalnom, živeći u ovom prokletom potrošačkom društvu u kojem je važno imati još i još (stvari koje nam zapravo ne trebaju) izgubili sposobnost uživanja u lakoći života? Nismo li postali nesposobni shvatiti mudrost življenja na način da budemo sretni, onako naprosto bezuvjetno sretni?

Podijeli sa Facebook prijateljima

AGM, 2007. god., 175 str., meki uvez.

Još jednom moram napomenuti kako su knjige koje piše Alexander McCall Smith, posebice one o utemeljiteljici Prve damske detektivske agencije, Mma Ramotswe pravo osvježenje. Nisam ljubitelj krimi romana no knjige iz ove serije uistinu smiruju. Nema ovdje kompliciranih zapleta, teških kaznenih djela, ubojstava (i jedno ubojstvo koje se spominje je ono koje je počinio krokodil), nema emocija koje opterećuju. Čitajući ih uistinu možemo pronaći neki unutarnji mir, djeluju na nas kao blagi biljni čaj protiv nervoze. Definitivno ih se isplati pročitati.

U četvrtom nastavku serije romana o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji glavna tema je Mma Makutsi, pomoćnica Mme Ramotswe. Ona je prirodno inteligentna mlada žena koja pokušava svoju  inteligenciju i volju za učenjem iskoristiti u životu. No kako Afrika po svoj prirodi nije blagonaklona prema svojim stanovnicima tako ni život Mmi Makutsi nije med i mlijeko. No ona se ne da te se bori svim snagama ne bi li pronašla neko ugodno mjesto pod vrućim afričkim suncem za sebe i svoju obitelj koju uzdržava svojim radom. Ne bi li povećala svoje prihode i time si olakšala život, Mmi Makutsi padne na pamet odlična ideja, odlučuje otvoriti Kalahari školu strojopisa za muškarce. Škola postiže pravi uspjeh, ali jedan muškarac posebno se ističe u grupi koju vodi Mma Makutsi te se ona uskoro počne intenzivno družiti s njim. U međuvremenu Mma Ramotswe dobiva na prvi pogled žestoku konkurenciju u Gaboroneu. Saznajte kako će se nositi s tim te hoće li uspjeti održati svoju detektivsku agenciju na životu. Usred brige o ponosnom vlasniku novootvorene detektivske agenciju u gradu, Mmi Ramotswe dolazi žena koja brine za muža te sluti kako on ima ljubavnicu u gradu dok ona živi na selu s njihovom djecom. Možete li zamisliti koliko će Mmu Ramotswe iznenaditi činjenica da je njen suprug upravo naočiti prijatelj Mme Makutsi, polaznik tečaja u njenoj školi strojopisa za muškarce. Kako će Mma Ramotswe izaći na kraj s ovom delikatnom situacijom, saznajte u ovom zanimljivom romanu.

Podijeli sa Facebook prijateljima