Prekjučer navečer me nazvala prijateljica Željka koja me je pitala da li želimo poći drugi dan ujutro s njima na sajam. Kako niti sama nisam nikad bila na pravom sajmu (gdje se prodaju i životinje i povrće i mnoge druge stvari) rado sam pristala. Klinci su se odmah oduševili idejom. Vjerujem da je to za njih bio pravi doživljaj. Sličnih doživljaja se još uvijek sjećam iz svog djetinjstva i uvijek se razveselim takvim lijepim uspomenama. Zato mislim da bismo trebali svojoj djeci priuštiti što više takvih iskustava. Ivona i Vid rijetko imaju priliku vidjeti u živo domaće životinje pa su najviše vremena proveli na djelu gdje se one prodaju.
Uživali su gledajući i dirajući patkice, zečiće i piliće. Zanimljive su im bile i svinje. Malo mi je žao što nemamo češće priliku vidjeti uživo domaće životinje. U današnje vrijeme sve manje ljudi kod kuće uzgaja životinje pa smatram kako je dobro iskoristiti svaku priliku koja se nudi da bi se djeca upoznala s domaćim životinjama. Malo mi je žao da je muž propustio vidjeti izraze lica naše djece kad su razgledavali životinje na sajmu, ali vjerujem da ćemo od sada češće odlaziti na sajam (ili sejem kako to kažu u Međimurju).
