Blagdan Cvjetnice

Već svi vjerojatno znamo da na današnji dan katolički vjernici obilježavaju Cvjetnicu. Cvjetnica je blagdan koji nas uvodi u Veliki tjedan i na taj dan se prisjećamo Isusovog ulaska u Jeruzalem kada su djeca pred njega bacala grančice. I danas se simbolično na misu na dan Cvjetnice dolazi sa grančicama koje svećenici posvećuju.

Blagdana Cvjetnice se sjećam jasnije kroz svoje djetinjstvo nego samog Uskrsa. Baka i mama su već rano ujutro rezale grančice u dvorištu i oko kuće kako bi svaki član obitelji na misu došao sa nekoliko grančica. Najviše sam voljela nositi grančice žute vrbe koja je u Podravini dosta rasprostranjena.

Baš sam jučer nešto tražila na tavanskom stanu u Koprivnici gdje su nekada živjeli moji baka i deda i gdje sam i ja provela najveći dio svoga djetinjstva. Kad su moji radili na poslu ili na poljima mene je čuvao deda i uz taj stan me vežu predivne uspomene. Danas je taj stan nažalost prazan i gore čuvamo stvari koje rijetko koristimo. Iako je već peta godina kako tamo nitko ne živi i sad mi svaki put krenu suze kad krenem put stepenica koje vode do bakinog i dedinog tavanskog stana.

Tako je bilo i jučer. Pošla sam potražiti stari kinderbet i kolica kad sam u jednom kutu sobe spazila stare ćupove u koje je moja draga baka na blagdan Cvjetnice stavljala posvećene grančice kako bi se osušile i cijele godine ukrašavale naš dom. Nisam mogla odoljeti da ne uzmem jedan i odnesem ga u naš stan u Čakovcu. Doma sam ga pažljivo oprala i stavila na stol kako bi dočekao grančice žute vrbe koje će ga ukrašavati i pokazati svu njegovu ljepotu nakon godina provedenih na prašnjavom tavanu.

I tako je danas naša cijela obitelj krenula k misi. Klinci su bili posebno sretni jer tatu inače rijetko nagovorimo da ide s nama, a ovaj put se bez pogovora obukao i krenuo na misu.

Uzeli smo naše grančice žute vrbe i krenuli.

U našoj župi je običaj da djeca u Korizmi odvajaju dio svog džeparca i stavljaju ga u malene kutijice. Na blagdan Cvjetnice te kutijice se nose u crkvu, a novac je namijenjen siromašnoj djecu. Kako imamo malu djecu koja još nemaju svog vlastitog džeparca naši su klinci svakodnevno molili po par novčića iz naših novčanika kako bi ih stavljali u svoje kutijice/kasice koje će na Cvjetnicu odnijeti u crkvu. Muž i ja smo im rado davali po par novčića i bili smo oduševljeni idejom da svojoj djeci pokažemo kako na svijetu ima i djece koja nemaju toliko kao mi i kako je upravo na nama odgovornost da im pomognemo. Što se tiče Vida (2,4 god), njemu je stavljanje novčića u kutijicu bila za sada samo igra no Ivona (4,7 god) je već počela shvaćati čemu novci služe. Često dobije od dede par novčića i sva sretna ode u trgovinu kako bi kupila za sebe i svog brata malo slatkiša. Ovaj put se rado odrekla svih slatkiša koje je mogla kupiti za taj novac. Jedva su dočekali da naš pater u Crkvi Svetog Antuna u Čakovcu reče da djeca mogu do oltara donijeti svoj doprinos za siromašnu djecu. Bili su tako ponosni dok su nosili svoje kutijice. No nitko nije bio više ponosan od našeg tate koji je na djelu mogao vidjeti nesebičnost i dobrotu svoje djece.

Poslije mise smo donijeli doma posvećene grančice i pozvali na kavicu i igranje našu dragu mamu Jelenu i tatu Tinoja (kako ih zovu naša djeca) te njihove Karlu i Krstu. Proveli smo predivno prijepodne u ugodnoj igri i čavrljanju na našoj suncem obasjanoj terasi (po prvi put ove godine).

Objavljeno u rubrici događanja, Ostalo | Tag članka: , , , , , , , . Označi link.