Odgovornost roditelja prema djeci

Roditeljstvo je funkcija osobe koja ima dijete a socijalna uloga roditelja samo je jedna od osobnih uloga osobe koja podiže dijete.Većina odraslih ljudi smatra da im je to vrhunska životna uloga, misija, zadatak…Zato se često događa da ljudi u planiranju svog životnog puta vrlo odgovorno promišljaju korake i redoslijed događaja kako bi stvorili osobne i materijalne uvjete za podizanje djece. Pa tako najprije nastoje završiti škole, urediti pitanje stanovanja, radnog mjesta, stalnog životnog partnera i onda su na redu djeca. Odstupanja od navedenog redoslijeda česta su i neizbježna, a većini predstavlja dodatnu frustraciju u planiranju i stvaranju željenog načina življenja. Sve se  karike lanca nastoje što bolje sagraditi i povezati kako bi djeca imala, nazovimo ih tako, normalne uvjete za rast i razvoj.  U nekom razdoblju života roditeljstvo postaje prioritet koji odrasle stavlja na kušnju. Izazovna je i riskantna zadaća odgojiti svoju djecu, danonoćna je to služba koju možda nećemo izvršiti u punoj mjeri, s pravim osjećajem uspješnosti i zadovoljstva…Često se događa da se roditeljstvu predamo i posvetimo, da se  posve usredotočimo na djecu i doživimo puno razočaranja i neuspjeha… Stalno slušam roditelje koji se ovako osjećaju, izigrano od života i vlastite djece koja ne ispunjavaju roditeljska očekivanja i ulaganja. Djeca kao centar života roditelja? Čini se ispravno, mi smo odgovorni za svoju djecu, složit će se mnogi. Roditelji brinu za djecu, usađuju im životne vrijednosti i vještine, radne navike, opću kulturu, pokazuju kakav je svijet i kako valja živjeti… Zabrinuti su zbog svega što djecu može povrijediti ili ugroziti, odvesti u neželjenom smjeru. Neprestano strepe kakva će djeca biti kad odrastu, hoće li imati potrebne vještine i znanja za samostalan i odgovoran život. Sva ta zabrinutost dio je roditeljske odgovornosti. Iz roditeljske strepnje i tjeskobe proizilazi njihov način ragiranja i utjecanja na djecu. Emocionalna smo bića vođena svojim osjećajima, htjeli ih priznati ili ne. Roditeljstvo tako za većinu roditelja predstavlja kontinuirano zabrinjavanje i uzrujavanje, u manjoj ili većoj mjeri. Količina roditeljskog stresa ovisi i o roditelju i o djetetu. Neki se roditelji pretjerano uzrujavaju iako imaju lako odgojivu djecu, neki se ne uzrujavaju previše čak i ako imaju teško odgojivu djecu, a sve ostale kombinacije možete si i sami zamisliti. Pitanje je koja je vaša kombinacija. Ako ste roditelj koji se prejako uzrujava i previše se razočarava u svojoj roditeljskoj ulozi razmislite zašto je tako. Najčešće je to zato što dijete pokazuje neke smetnje u ponašanju ili emocionalne poremećaje pa mu treba stručna pomoć, ali ona je uglavnom potrebna i roditeljima, ili barem jednom od njih. Roditelj koji pretjerano emocionalno reagira i ne može se smiriti, konstantno je nezadovoljan i na djetetovo ponašanje ne može utjecati ili onaj roditelj koji je digao ruke od djeteta i (prividno) ne reagira, nema više snage ili je nije ni imao, treba stručnu pomoć….

Objavljeno u rubrici Psihološki savjetnik | Tag članka: , , , , . Označi link.