Griješiti je ljudski

Danas ipak nećemo u tu širinu, ali valjda sam vas privukla. Samo nastavite čitati jer nećemo pričati o vašim, nego o greškama vaše djece. Valjda i djeca smiju griješiti, i djeca su ljudi… Da, ali mi odrasli uglavnom nastojimo od njih napraviti bezgrešna bića. U početku najprije vjerujemo da smo ih takve savršene i bezgrešne donijeli na svijet, ali ubrzo osjetimo dužnost da ih naučimo kako da sve rade ispravno. Što god to značilo, većina nas odraslih ima prilično razrađen sustav vjerovanja kako osobno zna što je dobro, pravedno i ispravno na ovome svijetu. Pogotovo za našu vlastitu djecu. Suzdržat ću se od naviruće potrebe da na tu temu nabacim bilo kakav komentar. Ovakva kakva sam ne mogu se sasvim suzdržati, pa ću ipak reći da je poprilično strašno kako taj naš svijet kraj svih tih naših savršenih normi i kriterija izgleda…Ali, djeca su naša budućnost, došla su na svijet da ga poprave, ili što već ne sanjarimo kad ih želimo roditi i kad s roditeljskim ushitom gledamo kako rastu. Djeci želimo dati sve najbolje i od njih očekujemo sve najbolje. To su ogromna ulaganja s još većim očekivanjima dobiti. Tako nerealno se ne bismo postavili ni u jednom području poslovanja, ali roditeljstvo je mnogima posao nad svim drugim poslovima. Očekuje se maksimalna dobit i spremni smo se maksimalno potruditi. Zato su razočaranja tako česta i teška. Djeca uglavnom ne ostvaruju roditeljske snove. Čak i ako ostvaruju svoje vlastite snove, pretvarajući ih u stvarnost puno i često griješe. Što je zapravo ljudski, ali mi ljudi mislimo da ne bi trebalo biti dječje. Jer kao djeca su najbolji ljudi. Jesu, ali brzo uče od nas starijih, a što brže uče, više griješe. A vi ih sve više nastojite ispravljati i usmjeravati na pravi put. Onaj koji vi mislite da je pravi. Iako ga najčešće ni sami ne slijedite, ali se toga više i ne sjećate. Ali zato hoćete da vaša djeca budu bolja. Mislite da je nedopustivo da griješe, a da to čine ne shvaćajući razloge za svoje ponašanje. Pa kako se može dogoditi da vaš sin ode u školu bez zadaće kad je to njegova obaveza i da vam još slaže da ju je napisao, pitate se kako može biti tako neodgovoran i trebaju vam uvjerljivi razlozi zašto je tako postupio. Ili vam trebaju razlozi zašto je ošamario mlađu sestru.  Objasniti svoju motivaciju u trenutku kad griješimo teško je i odraslima, a djeca bi to trebala moći?!  Kad bi bilo lako objasniti zašto ponekad postupamo posve pogrešno i loše, možda bi manje griješili. S druge strane, kad bi analizirali stvarne razloge za sve svoje pogreške ispalo bi da smo neki kriminalni tipovi koji smišljaju i planiraju loše poteze, a većina ljudi nenamjerno griješi. Tako i djeca, pa ih ne treba maltretirati nastojanjem da svaki svoj loši čin i propust obrazlože, razumiju i poprave. Ili uvedimo pravilo da to tražimo i od odraslih. Ali tko mene pita?!

Podijeli sa Facebook prijateljima