Biblioteka Pitija, 1999. g., 326 str., tvrdi uvez.
Priredio Albert Lamb
Ovaj post pišem pod velikim pritiskom i moram priznati kako već danima razmišljam što napisati o Summerhillu. Oni koji su već upoznati sa školom Summerhill i djelom velikog Neilla vjerojatno neće niti imati preveliku potrebu pročitati moj post, ali drugi dio populacije je ionako moja ciljana publika kojoj želim pobuditi interes za ovom knjigom. Velik je to pritisak jer se bojim da neću svim čitateljima prenijeti „bit i ideju Summerhilla“ pa da iz tog razloga neki ljudi neće poći u potragu za ovom knjigom. A trebali bi… Teško je u doba kapitalizma ljudima ponuditi nešto što će doživjeti kao nešto „vrijedno pažnje“ jer ljude se svakog dana bombardira novim pravcima, novoosnovanim udrugama, novim knjigama, novim idejama. Oni koji se bave obrazovanjem, ali i oni koji su potpuni laici po tom pitanju možda će se pitati kako to da nešto „tako dobro“ poput Summerhilla nije već do sad prihvaćeno u svijetu. Ljudi će možda pomisliti kako bi Summerhill da išta vrijedi već bio otkriven pa će ih to možda odbiti od čitanja i proučavanja Neillove filozofije. U obranu Summerhilla moram napomenuti kako to što čovjek ne traži rješenja problema čovječanstva na pravom mjestu i nije neka novost. Ratovi, nasilje, prevare, laži – sve je to dio naše svakodnevice, a sve je to produkt čovječanstva. Da su stručnjaci davnih godina 20. stoljeća poslušali dobrog, starog Neilla i njegove ideje i bar donekle isprobali njegove teze, možda bi već do sad imali generacije koje bi bile manje živčane, manje nasilne, manje uplašene i manje manipulirane od strane onih koji su na vlasti, manje ukalupljene – jednom rječju možda bi već do sad odgojili koju generaciju sretnih ljudi. Jučer sam postala svjesna činjenice da što god da napišem o ovoj knjizi neće biti dovoljno da je opišem i dočaram potencijalnom čitatelju. Jer Summerhill je način života. Jedno je sigurno: Nakon što se upoznate sa školom „Summerhill“ i idejama njenog začetnika A.S. Neilla, nikad više nećete na isti način gledati na obrazovanje. Pročitala sam ovu knjigu još u doba fakulteta i jako me se dojmila. Kako moja šestogodišnja kćer na jesen kreće u školu, obrazovanje se konačno počelo ticati i mene i moje obitelji. Mislim d ću i dalje proučavati školu Summerhill jer ne samo da je čitanje donijelo neku vrstu mira i meni i cijeloj mojoj obitelji nego mi je ukazao na to da su moje sumnje oko opravdanosti općeprihvaćenog oblika obrazovanja u svijetu u potpunosti opravdane.
Ovu knjigu krasi i mnoštvo istinitih primjera ponašanja djece koja su pohađala Summerhill.
Evo što o samoj knjizi piše na njenim koricama:
Škola Summerhill osnovana je 1921. godine i od početka se zasniva na samoupravljanju i jednostavnoj temeljnoj filozofiji:“Svi zločini, mržnje i ratovi mogu se svesti na nesreću… djecu se može podići tako da se veliki dio te nesreće nikada ne pojavi.“ Skoro osamdeset godina kasnije, ta pionirska slobodna škola još uvijek ima golem međunarodni utjecaj.
Knjiga Summerhill (1960.), Neillov klasični prikaz, bila je bestseller diljem svijeta. Za ovu je opsežniju, novu verziju Albert Lamb destilirao više od petnaest Neillovih objavljenih radova, kako bi vjerno prikazao njegove otvorene stavove o seksu i vjeri, kreativnosti i disciplini, problematičnoj djeci, potrebi za igrom i stvarnoj p0rirodi učenja. U drugom dijelu knjige A. S. Neill priča svoju životnu priču. Kombinirajući autobiografiju, razmišljanja, anegdote i vrlo podroban prikaz svakodnevnog života u jedinstvenoj školi, ovo je djelo savršeni spomenik jednom od najvećih prosvjetnih stručnjaka dvadesetog stoljeća.
Evo i jedne recenzije:
“Summerhill je mala škola, ali veliki eksperiment u obrazovanju… Usprkos velikim poteškoćama i pogrdama, njezin je utemeljitelj dokazao jednostavnim istinu – sloboda djeluje… Neilla ubrajam u velike učitelje reformatore, koji unose svjetlo i ljubav kako u školu, tako i u dom, na mjesta gdje su nekad carevali tiranija i strah.“
Sir Herbert Read
Evo nekoliko isječaka iz knjige:
“Roditelji koji su zaboravili porive iz vlastitog djetinjstva i koji se više ne znaju ni igrati ni maštati, nisu dobri roditelji. Kada dijete izgubi sposobnost za igru, ono je fizički mrtvo i opasno za svako dijete koje s njim dođe u dodir.”
“Djetetu je sloboda nužno potrebna, jer samo u slobodi može rasti na vlastiti, prirodan način – onako kako treba rasti. U novim đacima koji nam dolaze iz drugih škola, jasno se vide rezulatati prisile i sputavanja. U njima je nagomilana neiskrenost popraćena lažnom pristojnošću i izvještačenim ponašanjem.”
“U korijenu svakog slučaja dječjeg zločinaštva nalazi se nedostatak ljubavi.”
“Ljubav znači biti na strani drugoga. Ljubav je odobravanje.”
