Priručnik za roditelje koji pomaže kako naučiti dijete da živi u sretnom okruženju.
Ne volim čitati nikakve priručnike o odgoju jer smatram da je puno lakše teoretizirati nego u praksi odgajati svoje dijete. Ponekad smo umorni, nervozni, u brigama i problemima, a djeca traže našu pažnju neopterećena onime što se nama, roditeljima događa. Oni jesu u pravu jer smo mi njima sve na svijetu. Prirodno je da traže svoje vrijeme s roditeljima, ali je teško vrlo često isključiti se i posvetiti svoje vrijeme djetetu bez opterećenja. Dijete vrlo lako bez pola muke odbije ono što ne želi i koga trenutno ne želi, ali teško prihvaća da mi nismo uvijek raspoloženi za igru, a i nama je teško odbiti ih kad nas pogledaju tim svojim anđeoskim pogledom. No je li vrijeme s njima kvalitetno provedeno?
Kako sam odabrala knjigu? Pročitala sam predgovor u kojem me jako zaintrigiralo jedno pitanje: „Je li moguće poučiti djecu samopoštovanju i poštovanju drugih bez zadiranja u njihovu spontanost i kreativnu snagu?“
Ova knjiga predlaže načine kako se postaviti u određenim situacijama prema djetetu, kako reagirati na određene probleme.
Kad sam pročitala knjigu, osjećala sam se loše jer sam shvatila da sam u mnogim situacijama mogla reagirati mnogo bolje nego sam reagirala. Knjiga u početku djeluje dosadno, nedorečeno, ali svakako se isplati pročitati je do kraja. Neće Vam dati konkretne savjete, ali neke smjernice u odgoju svakako možete pronaći barem jednim dijelom.