Danima razmišljam što napisati o dječjoj igri kao o najznačajnijoj dječjoj aktivnosti kroz koju djeca najviše nauče o sebi i svijetu koji ih okružuje. Nakon raznih istraživanja i rasprava većina znanstvenika se složila da 
djeca uče čineći i istražujući svijet oko sebe. Da to prevedemo na jezik nas laika koji malo znamo o teoriji, a više o praksi odgoja to bi značilo da dijete najbolje uči baratajući predmetima i materijalima koji ih okružuju te sudjelujući u raznim svakodnevnim aktivnostima (s odraslima, vršnjacima, ali isto tako i s djecom različite dobi). Da ne zanemarimo veliki značaj druženja djece različite dobi kroz koja obje strane puno dobivaju. Mlađa djeca puno uče komunicirajući i igrajući se sa starijom djecom, a starija se pak djeca uče odgovornosti, toleranciji te ih neizbježno uvodi u igru uloga pripremajući ih za sve uloge koje će u životu preuzeti. Mislim da se svi slažemo da je najlakše naučiti kako je voda tekuća i mokra samo ako nam prođe kroz prste, najlakše naučimo kako su naranče ljepljive i kiselkaste ako ih uzmemo u ruke i stavimo u usta. Zato svojoj djeci priuštite čim više praktičnih iskustava na čemu će vam oni sigurno biti zahvalni.
Kroz vrste dječje igre mogli bi nabrojati mnoge autore koji navode razne podjele. O tome bi se moglo uvelike raspravljati, ali mislim kako sve to uopće nije važno. Važno je pružiti djeci potrebno mjesto, vrijeme i materijale za igru. Odrasli bi trebali poticati dječju igru, asistirati i biti suigrači ako je po potrebno. Odluku kad i da li će se odrasli priključiti dječjoj igri donose odrasli uz pažljivo praćenje djece i njihovih interesa. Svaki interes djeteta za određenim predmetom, pojavama ili osobama koji ih okružuju trebali bi uvelike iskoristiti na način da djetetu pružimo što više materijala za upoznavanje onoga što djecu zanima.
Što se tiče vrste i količine igračaka koje roditelji kupuju svojoj djeci moram priznati da je moje mišljenje kako bi se o količini, skupoći i kvaliteti igračaka u današnje vrijeme moglo itekako raspravljati. Sigurno ste bar jednom posjetili obitelj u kojoj djeca imaju sve igračke koje su poželjeli, a te igračke stoje uredno naslagane na policama i nitko s
e s njima ne igra. U nekim stvarima možemo primijeniti uzrečicu: “ Manje je više“. Naravno da bi djeca trebala imati igračke, ali ako im je soba pretrpana neće se moći snaći među masom tih šarenih igračaka. Po meni je najvažnije da djeca imaju igračke uz pomoć kojih se mogu kreativno izraziti. Sve te igračke su danas svima pristupačne i puno jeftinije od igračaka kojima nas bombardiraju u reklamama na televiziji. To su papir, olovke, bojice, selotejp, ljepilo, škarice, plastelin, glina, razne plstične posudice od jogurta i sl., papirnati tuljci od wc papira. Jedna od djeci zanimljivijih igračaka su špekule koje im mogu poslužiti za razne igre, ali naravno morate biti sigurni da su vaši mališani dovoljno veliki da ih neće stavljati u usta. Moji ih klinci koriste za kuhanje, kupanje beba, slažu od njih na podu razne oblike…
Ako imate dovoljno prostora možete djeci složiti razne centre aktivnosti u koje možete staviti stvari koje inače b
acate u smeće, a mnoge zanimljive igračke možete i sami napraviti. Praktično bi to moglo izgledati ovako: kuhinjicu možete napraviti od raznih starih polica ili ormarića na koje možete poslagati prazne posudice od pudinga, jogurta, kraš expresa i sl. Možete upotrijebiti i stare drvene kuhače i drugi pribor za jelo koji vam više ne treba. Za kuhanje možete djeci ponuditi špekule, plastične kocke, divlje kestene, grah, tjesteninu i mnoge druge stvari koje imate kod kuće, a padnu vam na pamet. Ako imate jake živce vaši će mališani sigurno biti oduševljeni ako im ponekad ponudite i rižu, brašno i druge stvari jer djeca vole upoznavati stvari različite teksture i boje.
Štednjak možete lako napraviti uz pomoć kartonske kutije, ljepila, flomastera i plutenih čepova od kojih možete napraviti gumbiće za štednjak. Naša mama Jelena je svojoj djeci napravila prekrasan štednjak pa slike i detaljniji opis za izradu možete potražiti u kategoriji „rukotvorine“.
U centar za gradnju možete staviti kocke, autiće, slagalice i slično. Možete napraviti i centar za čitanje, crtanje i mirne igrice. U njemu bi se svakako trebale naći slikovnice, bojice, papir i slični materijal. U frizeraj bi mogli staviti stare češljeve, stari fen za kosu (kojem ste naravno odrezali žicu kojom se uključivao u struju). Tu bi vam mogle poslužiti i stare ukosnice, prazne posudice od šampona i sl.
Ako se vaša djeca vole igrati liječnika, za te igrice možete uzeti razne priručne materijale. Mogu vam poslužiti prazne bočice od sirupa, plastične žličice i šprice za doziranje sirupa, prazne kutijice od kapi za nos i sl.Vaši klinci će se sigurno oduševiti starim platnenim maramicama ili nekim drugim krpicama. Moji klinci svakodnevno vežu zavoje jer skoro svaki dan neka lutka ili životinja ozlijedi nogu.
Možete posložiti i razne druge centre ovisno o tome što zanima vašu djecu. Djevojčice će sigurno biti oduševljene malenim prostorom gdje će oblačiti svoje bebe. Tu bi se mogla naći i stara odjeća koja vam više neće trebati (dječja odjeća za njihove bebe i vaša za oblačenje vaših mališana.) Nemojte zaboraviti kako se oni obožavaju oblačiti u vašu odjeću i obuću i kako je takva igra uloga jako korisna za vašu djecu. Imajte to na umu kad budete slijedeći puta krenuli vašu staru odjeću, obuću i torbice baciti u smeće. Također ako je to moguće neka odjeća za maskiranje bude djeci dostupna cijele godine, a ne samo jedan dan u godini. Oni će svako malo poželjeti biti princeze, indijanci, klaunovi i sl. A i vježbanje samostalnog oblačenja neće biti na odmet, zar ne?
Nemojte misliti kako su današnji vrtići koncipirani na sličan način samo zbog nedostatka sredstava jer i uz taj razlog (na žalost) prostor im je tako posložen i zbog toga jer su stručnjaci zaključili da je to najbolje za dječje učenje i razvoj.
Što se tiče vaše uloge u dječjoj igri o tome odlučujete sami. Nitko ne govori da trebate cijeli dan provesti u igri sa svojim djetetom jer to ne bi bilo dobro ni za njega ni za vas. Normalno je i prirodno da vas ne zanimaju iste stvari koje zanimaju i djecu, a djeca se ponekad moraju i dosađivati jer je to jedini način da sami sebi organiziraju neku igru. Kad ih dosada natjera da sami sebi smisle igru i zanimaciju to je zapravo njihov uspjeh koji će oni itekako znati cijeniti i bit će ponosni na sebe i svoja postignuća.
No nikako vam ne bi željela prenijeti poruku kako bi se djeca trebala cijeli dan igrati sama jer u igri s odraslim osobama djeca postaju bogatija za nova iskustva, a i takva vrsta igre ih uvijek iznova oduševljava (što ste sigurno i sami primijetili).
Nadamo se da će vam opisi i slike naših igara potaknuti maštu (i maštu vaše djece) kako na što bolji i kvalitetniji način provesti vrijeme s vašom djecom.
Možda će vam tekst koji sam jednom pročitala, a koji me se jako dojmio pomoći u tome koliko vremena (i na koji način) trebate provesti u igri sa vašom djecom .
Mama Karolina
„Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete „
„Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Manje bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.“
Diane Loomans
