Da bi djeca bila opuštena i dobro napredovala, moraju vidjeti skladan i čvrst bračni odnos. Kao i svaki drugi, bračni odnos treba njegovati i održavati jer je on kao i biljka, ako se o njemu ne brinemo, može uvenuti. Jednako je loše ako roditelji zapuštaju svoju djecu kao i prevelika povezanost djece i roditelja. Partner mora biti na prvom mjestu.
Zašto dolazi toliko do razvoda? Na površini imamo savršene parove sa savršenom djecom i savršene obitelji. Oni sve rade zajedno u okviru obitelji, prisni su i puni ljubavi, a onda djeca odrastu. Roditelji nisu povezani kao par. Previše su fokusirani na djecu, a premalo na brak i jedno na drugo. Djeca kad su mala možda zahtjevaju više pažnje nego brak, no ona nisu zauvijek mala. Kad smo već rastrgani između djece, posla, televizora i kompjutera, treba pronaći vremena za njegovanje međusobnog odnosa. Kako i gdje? Možda u polumraku svog kreveta svake večeri u nekoliko minuta prisnog šaputanja. Zato trebamo imati vlastiti krevet. Za svaki je brak potrebna strast i seksualnost. Ponekad treba zaključati vrata svoje spavaće sobe. Gotovo je nemoguće sačuvati romantiku bez ključa u bravi jer nikad ne znate kad će vam dijete banuti na vrata samo da vidi što radite. Iznimka je samo kad je dijete bolesno.
Stanite usred dnevnog posla i odvojite pet minuta za mirno, tiho razmišljanje o stanju svog unutarnjeg života i svog braka. Ako su vam djeca uvijek u mislima i uvijek prisutna, znači da je stanje alarmantno. Dobri roditelji provode puno vremena s djecom no treba provoditi i vrijeme s partnerom da bi sačuvali brak. Upitajte se kad ste posljednji put bili negdje bez djece. Priznajte si međusobno koliko vam smeta to što su vam djeca u spavaćoj sobi cijelo vrijeme. Treba naći vremena za brak. U danu treba uzeti malo vremena za razgovor. Barem jednom tjedno treba izaći na večer bez djece. Barem jednom godišnje otići na odmor bez djece. Pronađite osobu koja čuva djecu različite dobi i priuštite si jedno drugoga. Za djecu je potrebno zdravo iskustvo odvajanja. Jer djeca na vašem odlasku plaču no zabave se kad vas nema, a kad vas drugi dan vide zadovoljne i oni to osjete.
Nemojte prijeći krajnosti. Djeca nas trebaju uz sebe na nastupima, utakmicama, školskim predstavama, da ih vozimo zubaru ili liječniku. Trebaju nas da im pružimo osjećaj obitelji i pripadnosti, zajedništva i jedinstva. Trebaju vidjeti skladan i zdrav brak, kako se suočava s problemima i kako se rješavaju sukobi. No trebaju vidjeti i magiju između mame i tate, sjaj u maminim očima, bljesak u tatinim, dodir po ramenu, pogled, poljubac malo duži od onoga koji dajemo rođacima i večer kad se mama i tata urede i idu u grad bez djece. Trebaju vidjeti da mama i tata imaju svoj život.
