Žličnjaci ili možda bolje trganci vrlo su često na našem jelovniku. Skoro svaki tjedan. Iako iz same riječi možda možemo zaključiti da se žličnjaci rade žlicom, ipak ih trgamo prstima, a oduvijek ih zovemo žličnjaci. Ne znam je li to izvorno međimursko jelo ili nije, no mi smo ga u našoj obitelji uzeli pod svoje. Priprema je vrlo jednostavna i brza, a najčešće ih začinimo vrhnjem. S obzirom da je vrt pun paradajza (rajčice), a vrhnje nisam imala u frižideru odlično je došla promjena. Djeca više vole s vrhnjem, ali i ovo su malo jeli. No zato je suprug pojeo puna tri tanjura i ispraznio zdjelu. Ovaj umak od rajčice malo podsjeća na dalmatinski šug. Ovo je odličan lagani ljetni ručak.
Potrebno:
- glatko brašno
- topla voda
- sol
- rajčica
- češnjak
- maslinovo ulje
- mediteransko začinsko bilje
Priprema:
Namjerno nisam pisala količine jer ovisno o tome kolika vam je obitelj procijenite koliko vam tijesta treba. Tijesto zamijesimo od brašna i tople vode, sol možete staviti, ali nije uvjet jer solimo vodu u kojoj se žličnjaci kuhaju. Pretpostavljam da sve znate zamijesiti tijesto. Vode stavite toliko da dobijete tijesto koje se ne hvata za ruke kad ga trgate, a da opet ne bude previše tvrdo.
Šug napravite tako da zrele rajčice ogulite i narežete na kockice. Volite li češnjak možete komotno staviti 6-7 režnjeva češnjaka jer on daje poseban okus. Na malo maslinova ulja popržite tek toliko nasjeckani češnjak i dodate narezanu rajčicu. Sve skupa pirjate na laganoj vatri dok malo taj sok od rajčice ne ishlapi da ne bude previše vodenasto. Začinite solju, s malo šećera i mediteranskim začinskim biljem.
Kad se žličnjaci skuhaju u slanoj vodi (kuhani su kad svi isplivaju na površinu vode), pomiješate ih s umakom (šugom) i jelo je gotovo. Možete ga jesti i s parmezanom.
