Možda mislite da se o zimnici i nema što puno za reći. Tako sam i ja mislila sve dok nisam dobila vlastitu djecu i dok mi porijeklo namirnica nije postalo itekako važno. Kako nažalost nemam vrt (a nadam se da ću ga jednom ipak imati ) puno voća i povrća uzmem od bake. Baka povrće sadi više iz navike nego potrebe. Otkako su ona i deda ostali sami, potreba za tolikom količinom povrća se davno smanjila. Baki uvijek (kao i većini baka) povrće „jednostavno izraste“. A ove godine stvarno nije mislila toliko toga…
Kad sam počela s dohranom svojih mališana, shvatila sam da bi bilo dobro povrće i voće u što većoj mjeri zamrznuti kako bi mi porijeklo namirnica tokom zimskih mjeseci bilo dobro poznato i kako bi, naravno, uštedjela novac.
Tako sam se počela zanimati za zamrzavanje hrane i spremanje domaće zimnice. Teško sam pronalazila „sve na jednom mjestu“ pa sam puno puta neke stvari naučila putem pokušaja i pogrešaka. Zato bih htjela s vama podijeliti one stvari koje sam pronašla u obliku pisanih informacija o spremanju zimnice i zamrzavanju određenih namirnicama. Bit će tu, dakako i stvari koje sam uspjela doznati iz vlastitog iskustva i stvari o kojima kod spremanje zimnice i zamrzavanja hrane ne bi nikad ni pomislili da su bitne. Ako imate priliku doći do prirodnog i zdravog voća i povrća u ljetnim mjesecima, iskoristite priliku. Ne mogu ni zamisliti kako su nekada naše bake živjele bez hladnjaka i zamrzivača. Zato, iskoristite priliku i iskoristite što se iskoristiti da.
OSNOVNO O ZAMRZAVANJU POVRĆA
Vrlo niske temperature čuvaju mnoge vrste povrća u jako dobrom stanju. Zamrzavanjem se minimalno gube vitamini. Svaka niska temperatura usporava kvarenje, ali ono se ne može do kraja zaustaviti niti na -20 °C. Zato svaka zamrznuta namirnica ima rok trajanja i najbolje ju je čim prije iskoristiti.
Nije dobro hranu ponovno zamrzavati. Jedino ako od odmrznute hrane skuhate neko jelo, onda možete opet to jelo uspješno zamrznuti.
Zamrzivač, za razliku od hladnjaka, troši manje energije ako je u njemu spremljeno više namirnica. Znači, što u zamrzivaču imate više zamrznutih namirnica, to ste više uštedjeli novac i optimalno iskoristili povrće iz vrta ili kupljeno povrće koje je jeftinije u sezoni.
Zamrznuto povrće treba dobro zatvoriti u vrećice ili posudice kako ne bi zaprimilo miris jedno od drugog.
Ne bi bilo loše na svako pakiranje napisati što je unutra (osim ako je jasno vidljivo) te datum kad je pospremljeno.
Povrće koje se jede sirovo ne može se zamrznuti. Osim ako ga želite pripremiti na drugačiji način, a ne jesti sirovo. Riječ je o zelenoj salati, rajčici…
Zamrznuto povrće najbolje je staviti neodmrznuto u kipuću vodu te kuhati do kraja.
Zamrznuto povrće se brzo skuha, pogotovo ako je bilo blanširano pa svakako pazite da vam se ne raskuha.
OSNOVNO O ZAMRZIVANJU VOĆA:
Uvijek zamrzavamo svježe i sasvim zrele plodove, jer samo takvo voće može zadržati svoju aromu i boju.
Bolje je voće zamrzavti sa šećerom jer tako ono zadrži više arome i vitamina nego nepošećereno. Voće pospemo šećerom samo toliko da se šećer uhvati na plodove. Više šećera zaustavilo bi process zamrzavanja i potaknulo bi izlučivanje soka.
Najbolje se zamrzava bobičasto voće poput jagoda, borovnica, ribiza, zatim slijedi koštuničavo (marelice, višnje, trešnje) dok se ostalo voće poput grožđa, jabuka ili krušaka gotovo pa i uopće ne zamrzava.
SPREMANJE DŽEMOVA, PEKMEZA I MARMELADA:
Voće koje ne stignemo potrošiti tijekom sezone može se sa šećerom ukuhati u džemove, pekmeze ili marmelade. Za konzerviranje se koristi šećer, koji pri zagrijavanju sa voćem na siguran način ubija mikroorganizme. Voće sadrži voćnu kiselinu i pektin koji pomažu konzerviranju. Voćna kiselina uništava mikroorganizme a pektin pomaže zgušnjavanju.
Za bržu i kraću pripremu danas postoji i niz pripravaka poput želina ili džemfiksa kojima se skraćuje vrijeme kuhanja.
Pekmeze, marmelade i džemove kuhajte od dovoljno zrelog voća kako bi koncentracija prirodnog šećera bila čim veća, ali ne i prezrelog jer u njemu nema dovoljno pektina i kiseline.
Isto tako za kuhanje koristite široke lonce da voda brže ispari.
Ako vam se kod kuhanja pekmez ulovi za dno odmah ga premjestite u čisti lonac.
KISELJENJE POVRĆA POMOĆU OCTA :
Najčešće se octom kiseli povrće, sirovo i kuhano. Octena kiselina čuva namirnice od kvarenja i sprečava razvoj mikroorganizama. Povrće s većom količinom vode treba jaču koncentraciju octene kiseline jer se ocat u soku razrjedi. Pri kiseljenu octom namirnicama se dodaju sol, šećer i razni začini. Povrće konzervirano s octom nije potrebno pasterizirati jer ocat služi kao konzervans.
Povrće za kiseljenje mora biti zdravo i neoštećeno. Prije pripreme treba ga dobro oprati, najbolje pod mlazom hladne vode.
Staklenke za povrće također treba dobro oprati u vreloj vodi i osušiti na čistoj krpi.
Povrće slažemo u staklenke i zalijevamo pripremljenim octom. Ukiseljene staklenke čuvamo na hladnom mjestu.
Povrće nemojte presoliti jer će se smežurati.
Ukiseljeno povrće treba odležati do uporabe najmanje 6 tjedana.
Ako spremate zimnicu od cijelog i rezanog povrća, nemojte ih zajedno pomiješati jer se neće ravnomjerno ukiseliti
KOMPOTI I VOĆNI SIRUPI:
Kompoti se pripremaju od svježeg voća u sirupu od vode i šećera ili u vlastitom soku. Spremaju se s malim dodatkom šećera pa se zato moraju pasterizirati.
Voće za pripremu kompota treba oprati cijelo zajedno s peteljkama da se ne bi cijedio sok. Nadalje voće se već prema uputama u receptu dalje guli, reže, i čisti od koštica. Mekano voće (jagode, maline, kupine) slaže se sirovo odmah u staklenke. Krupno voće treba narezati na manje komade a može se i oguliti (breskve, kruške).
Ako je voće jako tvrdo može se nekoliko minuta prokuhati u šećernom sirupu (na 1 litru 150 g šećera). Prokuhano voće vadi se iz sirupa i stavlja u staklenke. Sirovo, narezano voće treba što brže složiti u staklenke kako ono ne bi potamnilo.
ŠEĆERNI SIRUP: dobiva se kuhanjem šećera u vodi oko 3 – 5 minuta. Količina šećera na 1 l vode je oko 150 – 500 grama, već ovisno o slatkoći plodova i vrsti voća. Za vrijeme kuhanja sirupa treba obrati prljavu pjenu koja se stvorila od šećera.
Voćni sirupi su gusti sokovi od voća kuhani s velikom količinom šećera koji se konzumiraju razrijeđeni s vodom. Prpremate li sami svoje zalihe voćnih sirupa možete biti sigurni kako komzumirate piće bez umjetnih boja, konzervansa i aditiva štetenih za zdravlje.
Najbolje voće za spremanje sirupa je ono s visokim postotkom soka. Voće nepogodno za spremanje sirupa je voće s velikom kolićinom pektina jer postoji velika šansa da sok želira i postane pregust ( do te mjere da ga nije moguće izvaditi iz boce ).
Voćni sirup treba kuhati od potpuno zrelog voća i to naglo na jakoj vatri. Pjena koja se javlja kuhanjem mora se redovito obirati. Kad nestane pjene, sirup je gotov.
Ovakve sirupe najbolje je spremati u tamne staklene boce s zatvaračem na navoj. Prigodne su one od raznih mineralnih voda. Jednom načete boce preporučuje se držati u frižideru.
PASTERIZACIJA:
Pasterizacija je postupak kojim se napunjene staklenke zagrijavaju u zatvorenoj posudi s vodom ili u pećnici štednjaka. Na taj se način uništavaju mikroorganizmi a staklenka se hermetički zatvori. Pasterizirati se može voće, povrće i sokovi. Voće se može pasterizirati i bez dodatka šećera.
Staklenke pripremljene za pasterizaciju dobro operemo u vrućoj vodi i isperemo vrelom vodom. Ja obično u vodu za ispiranje dodam malo medicinskog alkohola (to sigurno uništava sve bakterije). Oprane staklenke nikad ne brišemo kako u njima ne bi ostale niti tkanine od krpe, već ih samo složimo na čistu krpu da se ocijede. Staklenke napunimo voćem, povrćem ili sokom već kako je u receptu opisano i dobro ih zatvorimo.
Staklenke iste veličine stavimo u lonac na čije smo dno stavili krpu. Staklenke se međusobno ne smiju dodirivati. U lonac zatim nalijemo vode da dopire do 2/3 staklenke. U staklenke napunjene hladnim voćem dodamo hladnu vodu a u staklenke napunjene vrućim voćem dodamo vruću vodu u lonac.
Lonac poklopimo prikladnim poklopcem. Ako nemamo takav visoki lonac poklopimo ga preokrenutom zdjelom da se sve staklenke prekriju. Zatim zagrijavamo lonac do vrenja. Pasterizacija počinje kad se u staklenci pojave mjehurići. Tada ugasimo vatru i izvadimo staklenke iz vode.
Stavimo ih na tamno mjesto, prekrijemo debelim ručnicima i ostavimo da se postepeno hlade. Ohlađene staklenke obilježimo naljepnicama i spremimo na suho i tamno mjesto.
Nadam se da smo vam svojim iskustvima bar malo pomogle prilikom zamrzavanja voća i povrća te pripremi zimnice. Prava je šteta da propadne svo sezonsko veće i povrće jer ga u zimskim mjesecima nema ili je pak preskupo (ili dolazi iz izvora koji nisu provjereni). Želimo vam puno uspjeha!
