Ovo je mamin recept iz iskustva dugogodišnjeg spremanja džemova i pekmeza. Ne znam je li ikad koristila koji recept iz knjige ili je uvijek isprobavala da bi došla do idealnog okusa. Iako nije baš tip koji se strogo drži recepta već uvijek ubaci nešto svoje jer je odlična kuharica i još k tome obožava kuhati. Sjećam se da smo kad smo bili mali uvijek kod bake i dida na moru brali šljive i da na je baka kuhala džem. vjerojatno nam je baka pripremala džem jer niti nije imala multipraktik da bi ga miksala, a vjerojatno joj je to bilo jednostavnije. Nisam voljela ni brati šljive jer su obično bile već jako mekane što mi se užasno gadilo, a džem nisam voljela zbog kožica od šljiva koje su mi izgledale kao gliste. Zbog toga sam dugo imala averziju prema džemu, ali sada mi je odličan ovako pripremljen.
Evo recept za one koji žele isprobati (količine su otprilike) :
Šljive smo kupili od prijatelja koji imaju šljivik i doista su odlične, ukusne za jelo, a pekmez i džem da ne govorim. Šljive se operu i očiste od koštica i stave se kuhati sa šećerom u posudu s debelim dnom da se ne zalovi. Naravno uz povremeno miješanje. Šljive se nisu previše raspale, a kožica se raskuhala. Kuhao se četiri sata upravo zbog toga da se te kožice raspadnu, a šljive se osjete. Jako je ukusan.