Evo, napokon je prošao i taj dugo očekivani porod i naša je malena beba došla na svijet. Ne znam ni sama tko je bio bolje nestrpljiv, muž i ja ili Ivona i Vid da vide svoju malenu sestricu. U bolnici smo proveli nešto više vremena nego smo očekivali zbog nekih manjih problema (infekcija mokraćnih putova i čekanje na ultrazvuk bubrega) pa smo kući stigli 9 dan nakon poroda. Uglavnom, kuća me dočekala mnogo čišća nego što sam je ostavila, sav veš opran i ispeglan, a muž mi je čak skuhao i odličan ručak. Da, da, i to je moguće! Klinci su bili jako nestrpljivi i jako su se dobro snašli u svim novinama koje su doma stigle zajedno s bebom. Mislila sam da će očekivati veće dijete s kojim će se već moći igrati kao što se to roditeljima često dogodi, ali ustvari nisu pitali niti jednu riječ o tome zašto je beba tako mala i zašto samo spava. Beba je uistinu mala (najmanja od moje troje djece, rođena s 2790 i 47 cm pa je još pala na 2500 g) i jako je dobra i mirna bebica. Puno spava, a i kad je
budna jako je mirna i zadovoljna. Da li je to zbog toga jer smo i mi tako smireni pa dijete to osjeća ili je jednostavno takvo dijete, manje je bitno. S Ivonom smo bili prilično uznemireni jer puno toga ljudi ne znaju s prvim djetetom pa su oko mnogo stvari zbunjeni i preplašeni. Kad sam rodila Vida Ivona je bila stara dvije godine i tri mjeseca pa je još i oko nje bilo puno posla zbog kojeg smo isto tako bili često nervozni. Sada je situacija potpuno obrnuta. Djeca su veća, igraju se puno vani s prijateljima pa stignemo obaviti sve što treba i još odmoriti kad poželimo.
Što se tiče posjeta po povratku iz rodilišta i to je ovog puta bilo dosta smireno. Preživjeli smo bake i djedove s dobronamjernim savjetima o tome kako beba ne bi trebala i smjela spavati s nama jer ćemo možda slučajno leći na nju. Sa svakim novim djetetom čujemo mnoštvo novih savjeta koje nikada nećemo poslušati i to me svaki put sve više i više nervira. Mislim da nitko roditeljima ne bi trebao davati savjete za koje je očito da ih neće poslušati. Pa zašto ne bi dijete spavalo s nama u krevetu ako nama i njoj tako paše? Zadovoljna beba – zadovoljni mi. Pazimo se i mazimo cijelu noć, a moram priznati da još nikada nisam čula da je neka mama legla na svoje dijete i tako izazvala tragediju. Ponekad si mislim zar nije previše za očekivati da nakon 9 mjeseci provedenih u maminom trbuhu beba mirno i zadovoljno počne spavati i provoditi sate i dane dva metra od svoje mame. Dragi roditelji, čuvajte i pazite svoje dijete i nemojte se zamarati pričama o tome kako ćete dijete naviknuti na ruke ili na svoj krevet. Zar ima nešto ljepše od toga da dijete mirno spava u maminom i tatinom naručju. Kad ćete ih čuvati na rukama ako nećete sad dok su maleni? Djeca brzo rastu, a za miran rast i razvoj potreban im je mir i blizina njihovih roditelja. Zato uživajte u njima i što više vremena provodite s njima.
Što se tiče ostalih kućanskih obveza po povratku iz rodilišta, svedite kuhanje na najmanju moguću mjeru. Ionako je za pripremu zdravih, ljetnih obroka potrebno malo vremena. Očistite ono što je nužno, a za pomoć se nemojte ustručavati zamoliti i supruga ili nekoga bližnjeg tko vam često dolazi u posjet kao recimo bake ili djedove. Također se nemojte ustručavati odbiti posjet ako vam to taj dan ne odgovara – ako je beba tog dana neraspoložena i plačljiva, a vi imate previše posla ili se ne osjećate najbolje. Prihvatite li posjet za takvih dana, atmosfera će biti loša, vi nervozni i umorni, a beba iscrpljena. Ljudi moraju prihvatiti činjenicu da je zdravlje i odmor bebe i mame u prvom planu.
