Optimalno razdoblje za samostalno hranjenje kod djece

Ako u posljednje vrijeme vaš mališan pod svaku cijenu želi zgrabiti žlicu ili pak uzimati hranu svojim ručicama, možda je vrijeme da razmislite o samostalnom hranjenju. Optimalna razdoblja su nešto na što razvojna psihologija već dugo upozorava. Laički opis za optimalno razdoblje bio bi “pravo vrijeme za…”

Psiholozi su prepoznali čitav niz optimalnih razdoblja, a najpoznatija među njima su: optimalno razdoblje za samostalno hranjenje, optimalno razdoblje za samostalno hodanje, optimalno razdoblje za početak puzanja i druga.

Ono koje roditeljima zadaje najviše briga i čišćenja je optimalno razdoblje za samostalno hranjenje. Svako dijete je drugačije pa će u skladu s tim interes za samostalnim hranjenjem pokazati u drugo vrijeme. Moja su djeca interes pokazala u različitoj dobi. Ivona je žlicu prvi put uzela u ruke sasvim slučajno kad sam se okrenula da dohvatim krpu. Imala je 14 mjeseci, a počela je jesti juhu tako savršenim pokretima da sam ja od šoka mogla samo stajati na mjestu i zbunjeno gledati u nju. Vid je interes pokazivao već s 8-9 mjeseci. Počela sam mu davati komadiće hrane da stavlja u usta, ali uskoro je zahtijevao da sam jede i tekuću i polutekuću hranu poput juhe, jogurta, pudinga. Davala sam mu da sam jede, a kad je izgubio interes dohranila sam ga do kraja. Krpe koje su služile kao „partleki“ odmah su išle u perilicu, a u početku smo mu stavljali i po dvije-tri kako se majice ne bi smočile. Hranilica je skoro svaki dan išla u tuš kabinu na tuširanje, ali nama zaista nije bilo teško oprati sve i počistiti. Koliko god mislite da je to puno posla, čovjek za svega nekoliko dana stekne praksu i sve počisti u svega par minuta. Najvažnije je bilo to što smo od samog početka zauzeli stav da je samostalno hranjenje najbolje za Vida, ako je već pokazao interes za to.

Ako ignorirate djetetov interes za samostalno hranjenje i ne dozvolite mu da počne samo papati, postoji mogućnost da učinite nešto što vjerujem nikako ne biste željeli. Naime, kada prođe optimalno razdoblje za samostalno obavljanje neke aktivnosti, vaše će dijete prestati pokazivati interes za tu aktivnost. Pretpostavljam da nitko od vas ne želi stavljati hranu u djetetova usta do njegove pete godine. Jedini način da to izbjegnete je da prepoznate kad vaše dijete želi samo početi jesti i djelujete u skladu sa tim.

Svi smo svjesni da to znači puno više čišćenja, puno više vremena i puno više živaca no to je zaista jedino ispravno. Zato dopustite djeci da uzimaju hranu svojim ručicama i da pokušavaju jesti žlicom. Kad djeca uzimaju u ruke određenu vrstu hrane, oni na taj način najbolje upoznaju karakteristike te iste hrane. Tako dijete uči da je naranča ljepljiva, juha topla, korica kruha tvrda, a unutrašnjost kruha mekana i slične stvari. Ne zaboravite, djeca uče čineći i baratajući predmetima koji ih okružuju.

Nemojte misliti da malo dijete svojim rukama drobi mrkvu vama u inat, njega jednostavno zanima što će se dogoditi sa njom ako je stisne.

Živo se sjećam priče koju nam je jedna odlična profesorica psihologije pričala na predavanju. Bila je to priča o jednom „jako zločestom“ djetetu koje je stalno željelo razbijati mamina jaja. Cijela obitelj je po cijele dane bila zaokupljena praćenjem „zločestog mališana“ koji uporno želi razbijati jaja. A istog tog mališana je zapravo samo zanimalo što se nalazi u jajetu. Jednom prilikom je uspio u svom naumu. Bacio je jaje s balkona i odjurio vidjeti što se dogodilo s jajetom. Mali znatiželjnik je konačno došao na svoje i uspio je riješiti veliki misterij.

Zato dragi roditelji potičite dječju znatiželju i nemojte sputavati vaše male genijalce iako to ponekad značilo više pranja, više vremena i više živaca. Što je sve to u usporedbi sa sretnim djetetom?

Objavljeno u rubrici Iskustva i savjeti | Tag članka: , , , , , , , . Označi link.