Kako organizirati dječji rođendan

Ove godine sam za proslavu Ivoninog rođendana učinila nešto sasvim drugačije od prijašnjih godina. Inače sam uvijek pripremala dječji rođendan te pozivala i roditelje i djecu, a ove godine sam pozvala samo Ivonine prijatelje. Ni sama nisam znala kako će to završiti, ali jednostavno sam osjećala da je došlo vrijeme za to. Kad su djeca manja, ne možete niti očekivati da će njihovi vršnjaci doći sami na rođendan, a opet…tko zna na što bi to na kraju i sličilo. A opet često ispadne da cijeli dječji rođendan gostimo i dvorimo roditelje djetetovih prijatelja, a svog malog rođendanka skoro da niti ne vidimo tokom cijele proslave. Ove godine sam to htjela izbjeći. Svoje prijatelje mogu pozvati na druženje kad bude moj rođendan ili neki drugi dan, a dječji rođendan bi trebao pripadati djetetu.

Ove godine smo pozvali samo Ivonine prijatelje i iako su se neki roditelji iznenadili, ostala sam kod svoje prvobitne odluke. Ivona se jako veselila. Kako je na rođendanu bilo dosta dečkića odlučila sam im smisliti neke igrice kako ne bi proslava krenula po zlu. To je bila odlična odluka jer svaki put kad su imali malo vremena počele su gluposti. Čim bih ja otišla po nešto u kuhinju, kad bi se vratila već su izvodili opasne ludorije. Kad je jedna takva pokazala i njima da se netko može ozbiljno ozlijediti, malo su se primirili. A i ja sam morala malo povisiti ton svog glasa kako bi vidjeli da mislim ozbiljno. No na kraju sam, na svoju veliku sreću uspjela postići neku vrstu discipline.

Čim su se djeca počela okupljati željela sam ih zabaviti izradom pizze. No mama Jelena je Ivoni kupila neobičan set igara kojima ću uskoro posvetiti jedan post. Djeca su bila oduševljena izradom raznih smiješnih čovječuljaka od balona i šarenih naljepnica. Nakon toga smo krenuli u izradu malih pizza. Recept za iste možete vidjeti u postu mame Željke – Male pizze. Tijesto sam zamijesila prije nego su djeca počela dolaziti, a prije sam također narezala i šunku i naribala sir. Klinci su bili zadovoljni izradom svojih malih pizza. Svaka je bila drugačija, a da se za svaki slučaj ne bi pomiješale na svaku smo na kraju kečapom napisali prvo slovo  imena djeteta koje ju je izradilo.

Kad smo stavili pizze  u pećnicu, krenuli smo dalje s igrama. Prvo smo igrali igru pantomime. Bilo je tu dosta smijeha i svi smo se dobro zabavljali. Nakon ove igre sam shvatila da je najbolja strategija stalno im organizirati vrijeme jer inače odmah počnu s opasnim igrama. Zato smo uskoro nakon toga počeli igrati igru Čvorak. To je igra u kojoj djeca stanu u krug držeći se za ruke, a jedno dijete stoji u sredini s povezom preko očiju. Djeca se vrte u krug oko djeteta pjevajući: Čvorak, čvorak slušaj sada kako pjeva naša Nada. Sad pogodi tko je to pa ćeš ići na mjesto. Sad pogodi tko je to pa ćeš ići na mjesto. Onda dijete mora opipom pogoditi tko je ispred njega. Ako pogodi ide na mjesto, a dijete koje je on pogodio staje u krug. Ako pak ne pogodi, igra ponovno počinje s istim djetetom u krugu.

Nakon ove igre bile su gotove naše mini pizze pa su djeca sve slasno pojela. Naravno da je uvijek bolje i slađe ono što se izradi vlastitim rukama.

Nakon toga smo igrali „zamjene odjeće“. Jedno dijete je otišlo u hodnik dok je drugo dvoje djece zamijenilo majice ili hlače. Dijete koje se vratilo iz hodnika moralo je pogoditi tko je što zamijenio.

Nakon igara slijedila je torta, a onda sam im rekla da se pođu igrati igre po vlastitom izboru. Bilo je tad već i 7 sati pa su roditelji već polako počeli dolaziti po djecu, a time je meni bilo lakše jer kad su oni bili tu, na njima je bilo da reagiraju kad njihova djeca rade nešto što ne bi trebala.

Svi zajedno smo malo popričali, popili čašicu vina i to je to. Bilo je super i nadam se istom i slijedeće godine.

Objavljeno u rubrici Iskustva i savjeti, naša iskustva | Tag članka: , , , , . Označi link.