Napokon je došao i taj dugo očekivani 30. tjedan. Užasno mi je sporo prolazilo vrijeme do sad i svaki put kad krenem računati iznenadim u kojem sam tek tjednu. No sad mi se nekako čini da će uskoro biti kraj tom iščekivanju. Kako sam već dvoje djece rodila uvijek nekoliko tjedana prije (Ivonu 1 tjedan, a Vida tri tjedna prije termina) već se sad nadam kako ću i treće dijete roditi bar malo prije da olakšam muke ovih zadnjih nekoliko tjedana. Prošli tjedan sam bila kod ginekologa i sve je u redu. Beba se napokon okrenula glavicom prema dolje i nadam se da će tako i ostati. Nije da mi je drugi porod (na zadak) ostao u ružnom sjećanju. Dapače, bio je prilično brz i manje bolan nego prvi, ali mislim da se dijete namučilo puno više od mene. A ne bi to poželjela malenoj Hani. Oko imena smo se napokon dogovorili i iako moja Roza nije ušla ni u uži izbor što se tiče mog muža i djece svi smo zadovoljni sa Hanom. Ivona već nekoliko godina ima jednu bebu od koje se ne razdvaja, a pošto je zove Hana, nekako je zvučalo sasvim prirodno da se i dijete zove Hana. Ivona je, naravno oduševljena. Možda se ipak izborim pa da Hana bar bude u crkvi krštena kao Roza. No do onda imam vremena.
Trudničke tegobe se pojačavaju svakim danom i kad pomislim da ne može biti gore – ops – prevarim se. Tako me skoro svaki dan muže užasne žgaravice zbog kojih više ni sama ne znam što bi jela i pila. Mineralna se kupuje u sanducima, a već i to malo pomaže. Bol u nogama (listovima) je svakim danom sve veća unatoč cjelovečernjim masažama koje mi priušti moj dragi muž. Zapravo mu nemam ni srca reći da se bol vrati čim on prestane masirati pa onda radije šutim. Još me ponekad muče i povraćanja koja se u ovom tjednu više stvarno ne bi trebala javljati no nekako izdržim i to. Što se tiče kilaže nisam dobila malo, ali niti previše. To mi je utjeha iako se osjećam golemo i nespretno. Sad sam na 70 kg, ali kad imate 160 cm i 60 kg i baš i niste neka visoka manekenka ni mršavica, 10 kilograma više se dosta vidi. Iskreno se nadam da ću bar do Božića izgubiti višak kila.
Malo me brinulo što je ginekolog na prošlom pregledu djetetu na ultrazvuku vidio opet neki dilutirani pijelon na bubregu. Isto je bilo i drugoj trudnoći i Vida su uzeli na pregled odmah nakon poroda. Najčešće je stvar da se dijete jednostavno nije popiškilo i da mu je mjehur pun no postoji i opcija da dijete mora na operaciju neposredno nakon poroda. Nakon pregleda djeteta nakon drugog poroda obavijestili su me da je sve u redu i da nema ništa na bubrezima. Isto je ginekolog vidio i prošli put na ultrazvuku kod Hane no ovog puta se ništa nije vidjelo pa mi je laknulo. Vidu je naime ginekolog svaki put vidio pijelone iste veličine pa nas je to malo brinulo. Nadam se da će i ovog puta sve biti u redu.
Što se tiče poroda, trudim se ne razmišljati previše o tome, a baš i ne stignem previše. Posla je puno, muža kod kuće malo pa je dosta toga na meni. Nadam se samo da će proći brzo i da će sve biti u redu. Želja mi je, naravno, roditi prirodno i probati taj famozni porod na stolčiću jer tko zna da li ću više ikad imati priliku…
