Karli smo kupovali puno više igračka nego što kupujemo Krsti. Srećom pa je većina tih igračaka očuvana i Krsto se može s njima igrati. Iako se te njegove “igre” više stvaranje kreativnog nereda nego doista igra, barem ne u onom smislu kako mi odrasli želimo da se naša djeca igraju. Ili se sve svodi na to da on započne, a na kraju se igramo mi ostali. Igra pecanja mu je do prije nekoliko dana bila omiljena. Šarena je, drvena i nije odmah skužio da se sve može sipati van iz podloge, a da će onda mama sto puta slagati natrag. Sve što trebam je oboružati se strpljenjem i krenuti na igru. Ovakve igračke su odlične za male istraživače jer se ne mogu strgati i uništiti. Drvena je i nije skupa, a ima tri funkcije. Kod pecanja dijete vježba koncentraciju i preciznost. Kad upeca sve ribice i ostale morske stanovnike, uči na koje mjesto vratiti koji oblik i ima puzle od 6 velikih komada. Krsto ih naravno još ne slaže, on ih razdvaja.
Kad sam Krsti ponudila ovu igračku, trebalo mu je vremena da shvati kako se peca. On je pecao direktno s magnetom 
što mu je neko vrijeme bilo zanimljivo, a onda je mic po mic došao sa upecanom ribicom držeći pecaljku, ne za magnet, nego za dršku pecaljke. Na kraju je brže bolje sve sipao s podloge da bi mogao rastaviti puzle koje će mu mama opet slagati i tako u nedogled.
Kad primijetite da se dijete zasitilo neke igre, a to se događa, sklonite je na neko vrijeme pa mu kasnije opet ponudite. Iznenadit ćete se kako su djeca kreativna, sa “starom” igračkom igraju novu igru. Nemojte očekivati od djeteta da će se igrati samo jer se to neće dogoditi. Ono želi s nama podijeliti svako svoje postignuće i uspjeh pa mu to nemojte uskratiti. Uzmite si vremena barem sat vremena i igrajte se sa svojim djetetom. Iskoristite svaki trenutak kad vam dijete želi sjediti u krilu, kad vas uključuje u svoje igre i vuče za rukav jer ti mali najljepši trenuci koje sada imate s njima neće trajati zauvijek.
