Vrlo su rijetki trenuci kad se moji klinci igraju zajedno, ali i ti rijetki trenuci su toliko lijepi da ih jednostavno želim podijeliti s onim mamama koje misle da to nikad neće doživjeti jer im se klinci možda međusobno svađaju.
Razlika od tri godine između Karle i Krste ponekad je ogromna i zapreka je u zajedničkoj igri, a opet po drugoj strani Karli daje dozu samopouzdanja jer je superiorna u igri pa može manipulirati, biti glavna. I spol je ponekad zapreka jer Krstu sve više interesiraju autići i malo je grublji u igri pa ponekad u obrani svog stava udijeli Karli pokoji udarac.
Igra u pješčaniku je odlična kad se Karla ne ljuti na Krstu ako joj “izbriše” modele u pijesku nastale od modlica s kojima se igraju. Karla je sad već naučila kako se rade oblici u pijesku iako je i sama do nedavno najviše voljela izbrisati nastali oblik koji je željela da joj radimo ja ili tata. Krsto pijesak doživljava kao nešto što sipi kroz ruke, nešto što se raznosi uokolo i prebacuje s mjesta na mjesto, a najljepše je izbrisati novonastali model. Dobro da je Karla razumna pa može nekad prijeći preko toga da pokraj Krste ne može stvoriti dvorac od pijeska ili bilo što slično. Ali da igra može biti zabavna i potrajati kojih pola sata, to stoji i to su mi doista dragocjeni trenuci kad se njih dvoje tako zaigraju i zabave. Ovaj pješčanik u obliku školjke odličan je izbor jer je mali, ne zauzima puno mjesta, može se zatvoriti tako da nikakva životinja ne može u nj i ako imate dvorište doista preporučam da ga nabavite. Djeca se ne igraju u njemu svaki dan, ali i da se igraju dva puta tjedno ja sam zadovoljna. Ima i pješčanika po dječjim igralištima, ali u njima nikad ne znaš je li bila neka životinja u njemu ili je neko staklo ili bilo koji predmet koji može dijete povrijediti. Djeca vole čeprkati po pijesku, zemlji, a i ja sam kad sam bila mala radila kolačiće od blata tako da sam definitivno za pijesak. Fascinantno je vidjeti djete koje otkriva sve te nove stvari, materijale i svijet oko sebe i kako s veseljem sve prihvaća. A da ne govorim kako je lijepo vidjeti napredak u svakoj njihovoj radnji iz danas u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Jedino nemojte djecu uspoređivati međusobno jer to sigurno ni sami ne volite, pratite njihov napredak koji postižu.
