Ovo je još jedna od omiljenijih Krstinih igara, ali samo trenutno. To će ga držati maksimalno dva tjedna jer kad jednom skuži princip slaganja, više mu nije zanimljivo. Naravno da nije za očekivati, da će jedno i pol godišnje dijete samo uzeti igračku u ruku i igrati se pola sata. Bez da na moju ili tatinu ili sekinu inicijativu dobije igračku u ruku, sam je neće izabrati. Kad mu netko od nas dodaje kolutove, naravno da se igra i slaže te kolutove, a najljepše je ipak kolutove rastavljati. A kad i to obavi, nakon par minuta, kolutovi postaju narukvice ili žvakalice.
U svakom slučaju, moje iskustvo s tim igračkama je takvo, da ih ne bih kupovala jer čovjek previše novaca potroši, a djeci je najvažnija naša pažnja. Oni bi se radije cijeli dan s nama igrali skrivača, nego da imaju sve igračke svijeta, a mi se s njima uopće ne družimo. Da ne govorim o tome koliko mjesta zauzimaju sve te igračke, a što je veći izbor, to je djeci teže izabrati pa su onda nervozni i na kraju nas vuku za rukav i ne igraju se ni jednom igračkom. Idealno bi bilo, kad bi svaka mama imala dovoljno vremena za svoje dijete, za igru i druženje, no mnoge mame moraju raditi na poslu, a onda još i doma obaviti sve kućanske poslove i tako djeca često zadnja dođu na red.
