Mladinska knjiga, Ljubljana 1984.
Knjiga je to koju sam dobila od nekoga na poklon kad sam bila mala. Djeci sam je pročitala samo jednom. Nema previše teksta, ali nije baš nešto. Ilustracije nisu zanimljive ni privlačne djeci. Ona više vole šarenilo i lijepe likove, a ovi to svakako nisu.
Priča je to o ne baš pametnom, ali dobrodušnom dječaku koji je živio s maćehom. Ona je bila gruba prema njemu. Jednog ga je dana poslala po vodu sa sitom i tom je prilikom uhvatio zlatnu ribicu. Pošto je bio dobra srca, pustio je zlatnu ribicu nazad u vodu, a ona mu je obećala zauzvrat ispuniti svaku želju. Bio je skroman pa su mu i želje bile skromne. Prvo da može donijeti vodu kući u rešetu. Maćehi to nije odgovaralo i pomislila je da je čarobnjak. Poslala ga je u šumu da posiječe bukvu. Kad je išao kući, jašući na bukvi, s prozora dvorca kraj kojeg je prolazio na putu kući, promatrala ga je začuđena djevojka. Pomislila je da je čarobnjak. Mladić se naljutio i poželio da djevojka bude trudna. Kad je na bukvi dojahao kući, maćeha ga je otjerala od kuće. On se zaputio prema dvorcu i zaposlio se kao svinjar. Poslije nekog vremena djevojka je rodila dječačića, a nitko nije znao tko mu je otac. Kad je dječaku bilo tri godine, vlastelin je na dvor pozvao vitezove iz cijele pokrajine i rekao da će dječakov otac biti onaj kojemu mali dade jabuku. Svinjar je dobio jabuku. Vlastelin nije htio vjerovati da je svinjar otac pa mu je rekao da mora prebrojiti punu košaru oraha prije nego on nasiječe pečenu kokoš. Vlastelin se jako naljutio što je svinjar otac njegovu unuku pa je zapovijedio da svinjara, djevojku i dijete zatvore u bačvu i bace u rijeku. Svinjar je zapovijedio da bačva skoči na obalu i raspadne se. u daljini su ugledali prekrasan dvorac i krenuli prema njemu. Svi su ga s radošću dočekali i tako su njih troje ostali živjeti u tom dvorcu.
