Mtg – topgraf, 2002. god., 17 str., tvrdi uvez.
Kad u knjižnici u ruke uzmem slikovnicu na čijoj naslovnoj strani pišu imena: Božidar Prosenjak i Svjetlan Junaković uopće ne trebam listati jer znam da će knjiga biti pun pogodak. Tako je bilo i ovog puta. U ovoj slikovnici autor je želio djeci (a i odraslima) ukazati na to da i životinje imaju osjećaje. Želite li djecu senzibilizirati po tom pitanju, ova slikovnica je savršen izbor za vas. Ukoliko su vaša djeca pravi mali prijatelji životinja, to bolje. Ukoliko nisu, nakon ove slikovnice možda će to postati.
Vučko je nakon smrti majke, postao siroče. Uskoro je malo nejako štene ostalo i bez braće te ga je kući ponijela jedna djevojčica. Na njegovu veliku nesreću, djevojčićini roditelji nisu bili oduševljeni činjenicom da je njihova kći kući donijela psa. Tako je Vučko opet završio na cesti. Jednog jutra probudila ga je dječja cika i uskoro je opet uživao u dječjem društvu i zimskim radostima. No kad je došla večer, Vučko je opet ostao sam. Nije mu bilo jasno zašto su ga opet odbacili, zašto ga ne vole… Slijedećeg jutra pred njim su se pojavili dječak i djevojčica koji su ga ponijeli svojoj kući. Roditelji njegovih malih spasitelja su, na njegovu sreću, voljeli životinje pa su ga primili u stan. Vučko je neko vrijeme uživao u toplom domu, hrani i ljubavi no jednog dana su ga odveli u garažu i ostavili ga tamo. Što se to dogodilo? Želite li saznati da li je naš glavni junak ipak doživio sretni kraj, pročitajte u ovoj prekrasnoj slikovnici.
